Penzioneri ovo rade svakog oktobra, a malo ko računa koliko košta: Jedna navika prazni novčanik
- Penzioneri i druga domaćinstva u oktobru masovno prave zimnicu, ali ovogodišnje cene pokazuju da ta navika više nije jeftina.
- Najskuplji je ajvar, jer najveći trošak odlazi na papriku, dok turšija zavisi od izbora povrća i dodataka.
- Džem od šljiva trenutno ima najpovoljniju osnovnu sirovinu, pa je najlakši za kućni budžet.
Čim stigne oktobar, u mnogim kućama počinje ista priča: paprika se kupuje na gajbice, krastavci se mere na kilograme, a šerpe i tegle izlaze iz ostave. Posebno penzioneri koji godinama imaju naviku da sami spremaju zimnicu tada kreću u kupovinu, jer žele da tokom zime imaju svoje namaze, salate i voće u teglama. Ovogodišnje cene pokazuju da ta tradicija više nije baš jeftina, a najveći deo novca odlazi na osnovnu namirnicu od koje se zimnica pravi.
Na pijacama se cene razlikuju od grada do grada, ali septembarski podaci daju dobru sliku. U Sremskoj Mitrovici paprika se početkom septembra prodavala za 100 do 130 dinara po kilogramu, dok je paradajz za preradu bio oko 100 dinara, a na Futoškoj pijaci paprika se sredinom meseca kretala oko 100 do 150 dinara. Kod krastavaca je raspon bio još veći, od oko 100 do 250 dinara po kilogramu, zavisno od vrste i veličine.
Ajvar najviše prazni novčanik
Kada se uporede ajvar, turšija i džem, ajvar je najčešće najskuplji za pripremu u većoj količini. Razlog je jednostavan: za nekoliko tegli potrebno je kupiti mnogo kilograma paprike, a ona se zatim peče, čisti i dugo ukuvava. Ako se kupuje 20 kilograma paprike po ceni od 100 do 130 dinara, samo osnovna namirnica košta od oko 2.000 do 2.600 dinara, a zatim treba dodati ulje, so, eventualno sirće, tegle, poklopce i trošak pripreme.
Ni ulje više nije sitnica kada se pravi velika količina ajvara. Aktuelne cene litra suncokretovog ulja kreću se oko 180 do 200 dinara, dok kilogram belog šećera trenutno može da se nađe oko 100 dinara. Zato se kod velike ture ajvara svaki dodatni litar ulja vidi na računu. Ipak, najskuplja stavka ostaje paprika, jer je za ajvar potrebna velika količina sirovine.
Turšija ima drugačiju računicu
Turšija na prvi pogled deluje kao skuplja varijanta jer u teglu ide mnogo različitog povrća, ali njena cena zavisi od toga šta se stavlja. Ako se koriste kupus, paprika, krastavac, karfiol, šargarepa i drugo povrće, ukupna računica može biti poprilična, ali se deo namirnica može kupiti po nižoj sezonskoj ceni. Na primer, aktuelne cene krastavca kreću se oko 110 dinara po kilogramu, dok je cena kupusa na pojedinim pijacama oko 100 dinara.
Dodatni trošak kod turšije čine sirće, so, šećer i začini. Alkoholno sirće se trenutno može naći za oko 100 do 150 dinara po litru, dok kilogram običnog šećera košta oko 100 dinara. Zbog toga turšija može biti sasvim razumna za kućni budžet ako se povrće kupi povoljno, ali velika količina i mnogo različitih sastojaka ipak brzo povećavaju konačan račun.
A šta je sa domaćim džemom?
Džem od šljiva ima jednu veliku prednost – osnovna sirovina je trenutno relativno povoljna. Prema podacima sa pijace u Sremu, šljive su se tokom septembra prodavale oko 100 dinara po kilogramu. To znači da za 10 kilograma šljiva treba izdvojiti oko 1.000 dinara, a zatim se dodaje šećer i ostali troškovi pripreme.
Zbog toga je domaći džem od šljiva uglavnom jeftiniji za pripremu od velike ture ajvara, posebno ako se kupi dobro i zrelo voće po povoljnoj ceni. Za poređenje, gotov džem od šljiva od 670 grama trenutno se u pojedinim prodavnicama može naći od oko 319 dinara, dok drugi proizvodi iste vrste koštaju i više. Ovo pokazuje i zašto domaći džem mnogima ima smisla, naročito kada se voće kupuje direktno od proizvođača ili po sezonskoj ceni.
Tegle, poklopci i vreme nisu besplatni
Ali tu se računica ne završava. Ko pravi zimnicu kod kuće mora da računa i tegle, nove poklopce, začine, ulje ili sirće, kao i energiju potrebnu za kuvanje i pečenje. Kod ajvara je taj deo posebno važan jer paprika prvo mora da se ispeče, zatim očisti, a onda se masa dugo kuva dok ne dobije odgovarajuću gustinu. Zato cena jedne tegle nije samo cena povrća koje ste stavili u nju.
Postoji i trošak koji se najčešće potpuno zaboravlja – vreme. Za turšiju se povrće opere, očisti i složi u tegle, dok ajvar zahteva sate rada oko pečenja, ljuštenja i kuvanja paprike. Upravo zato nije sasvim fer porediti samo cenu kilograma povrća i reći da se domaća zimnica uvek više isplati od kupovne. Zavisi koliko pravite, po kojoj ceni nabavljate namirnice i koliko vam znače trud i vreme.
Koja zimnica je onda najskuplja?
Kada se gleda velika kućna proizvodnja od svežih namirnica, ajvar je najčešće najveći udar na novčanik od ove tri opcije. Za njega se kupuje velika količina paprike, koristi se ulje, troši se energija i potrebno je mnogo vremena. Turšija može da bude jeftinija ili skuplja u zavisnosti od toga koje povrće koristite, dok je džem od šljiva trenutno najlakše napraviti uz relativno mali trošak sirovine.
Zato naša računica ne govori da je svaka tegla ajvara automatski skuplja od svake tegle turšije ili džema, već da je za veću količinu najčešće najskuplje napraviti ajvar, a ovogodišnje cene to lepo pokazuju.
Za penzionere i sva domaćinstva koja pažljivo prate kućni budžet zato je najvažnije kada i gde kupuju namirnice čija se cena razlikuje od pijace do pijace i od prodavnice do prodavnice.
I na kraju, zimnica nije samo računica. Mnogi je i dalje prave jer žele ukus domaće hrane, znaju šta su stavili u teglu i navikli su da tokom jeseni napune ostavu za zimu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.