Zorana Mihajlović: Rusi ne daju NIS, njima nije do para, nego do politike! Energenti im služe za politički uticaj
Da postoji kakav-takav dogovor i da je ruska strana spremna da proda svoj udeo u NIS-u, bilo nama, bilo nekom trećem, sve bi bilo kako treba, ali njima to nije pitanje finansija, već političkog uticaja, tvrdi za Kurir Zorana Mihajlović, bivša potpredsednica Vlade Srbije i ministarka rudarstva i energetike.
Ona ističe da je do prodaje Lukoila švedskoj kompaniji "Gunvor grup" došlo brzo jer se radi o privatnoj kompaniji, koja je vodila računa o svojim interesima i profitu.
- Lukoil je privatna kompanija i očito neće da gubi te je ekspresno završila priču u vezi s prodajom, što je i za nas dobro jer ovde ima njihovih pumpi. Međutim, i Gasprom i Gaspromnjeft su državne kompanije i decenijama su svuda služile ne samo da bi isporučivale naftu i gas već i da bi se preko njih vršio politički uticaj Rusije. Rusija je energente uvek koristila kao svoje oružje. Srpska strana i država je zaista bila odgovoran i, pre svega, korektan partner sve ove godine, poštujući ugovor koji u mnogo čemu nije povoljan po nas. Za Vučićevo vreme je modernizovana rafinerija, čime smo dobili najmoderniju rafineriju u regionu, kao što je za njegovo vreme urađen i gasovod Balkanski tok i interkonekcija Niš-Dimitrovgrad - ističe Mihajlovićeva.
Presudan politički uticaj
Ona dodaje da je Srbija trpela strašne političke pritiske jer nije uspostavila sankcije Ruskoj Federaciji.
- Međutim, ukoliko ruska strana odbija da razgovara uz jedan kompromis, jer to za njih nije pitanje finansija, već uticaja i lomljenja političkog uticaja preko jedne male Srbije. Da postoji kakav-takav dogovor, da je ruska strana spremna da proda svoj udeo, bilo nama, bilo nekom trećem, sve bi bilo kako treba. Čini se da se to ne dešava, uz dodatni pritisak oko gasa i nepotpisivanje ugovora za gas - što je direktna odgovornost Srbijagasa. Srbiji rafinerija treba da radi, ona uz naše robne rezerve nafte radi još do 15. novembra - ističe Mihajlovićeva.
Preuzimanje NIS poslednja opcija
Prema njenim rečima, ukoliko u međuvremenu ne bude odgovora ruske strane ili odbiju da prodaju NIS, Srbiji ostaje mogućnost da ga preuzme.
- Niko to ne želi, ali važnija je naša energetska, odnosno nacionalna bezbednost, od bilo čega. Imamo pravo da se borimo za sebe. To dalje znači da bi Janaf proradio i nafte bi bilo, dodatno bismo mogli pomoći i susedima. Nije ovo neobično jer je Nemačka preuzela Gasprom Germaniju nekoliko meseci pošto je počeo rat pošto su Rusi obustavili dotok gasa zbog bezbednosti i solventnosti kompanije. Isto je uradila i Poljska. Važno je naglasiti da Srbija to drži kao poslednju opciju - naglašava Mihajlovićeva.
Pošto je ovo pitanje i u vezi s gasom, Mihajlovićeva ističe da država uz sve svoje krizne planove može rešavati pitanje snabdevanja gasom.
- Ne samo iz skladišta i interkonekcije već i kupovinom gasa na tržištu možemo prebroditi zimu. U međuvremenu, postoji nekoliko gasovodnih mreža i interkonekcija koje se mogu urediti do sledeće zime, uz zakup kapaciteta - ističe Mihajlovićeva.
Srbija trpi zbog drugih
Na kraju, Mihajlovićeva ističe da se nada da će se rešenje za NIS naći u što kraćem roku.
- To je jedan od stubova naše energetske bezbednosti u kom smo mi, nažalost, manjinski vlasnici, strašnom neoprostivom greškom Tadića, Borka Stefanovića, Nikezića.. i cele te svite Velje Ilića, Koštunice, kad su većinski udeo u NIS-u poklonili za 400 miliona evra. Dakle, Srbija nije izazvala ni sankcije EU, zbog kojih odavno ne koristi ruski naftu već neruske nafte koje idu Janafom. Srbija nije izazvala ni sankcije SAD jer su one usmerene na većinski ruski kapital. Ali smo se našli tu i sad moramo da nalazimo rešenje, posebno jer su naftni i gasni sektor vezani - kaže Mihajlovićeva.

