Slušaj vest

Iako se u kulinarstvu često smatra povrćem zbog načina pripreme, kuvanja, dinstanja, prženja ili kao dodatak jelima, hmelj (Humulus lupulus) je zapravo višegodišnja biljka iz porodice Cannabaceae. Najpoznatiji je po svojim ženskih cvetovima, tzv. šišarkama, koji se koriste za proizvodnju piva.

Pre nego što je pivo steklo današnji oblik, drevni Egipćani su pravili lekoviti napitak od natopljenih žitarica, a hmelj tada još nije bio ključni sastojak. Dodavanje hmelja u pivo prvi su uveli bavarski monasi u 11. veku, čime je piće dobilo karakterističnu gorčinu umesto ranije dominantne slatkoće. Osim što je poboljšavao ukus piva, hmelj je bio cenjen i kao prirodni lek za smirenje, ublažavanje nervoze, nesanice i čak za regulaciju libida.

Potražnja i cena na severu Evrope

Hmelj se ne ceni samo u pivskim čašama, već i kao prehrambena namirnica, posebno u Belgiji i Holandiji, gde izdanci mogu dostići cenu i do 1.000 evra po kilogramu. Međunarodna platforma EastFruit navodi da potražnja za hmeljem raste i u drugim zemljama, a njegova visoka cena je posledica delikatnosti same biljke, izdanci su samonikli, brzo propadaju i moraju se konzumirati odmah nakon berbe.

Uzgoj hmelja u Srbiji

U Srbiji se hmelj tradicionalno gaji u Vojvodini, pre svega u okolini Bačke Palanke, Bačkog Petrovca i Novog Sada. Ova područja imaju idealne klimatske i zemljišne uslove za njegov uzgoj.

Hmelj u Srbiji zahteva plodno zemljište i umereno kontinentalnu klimu, tipičnu za ravničarske krajeve. Tokom 20. veka proizvodnja je bila znatno veća, dok je danas smanjena zbog konkurencije iz zemalja poput Nemačke i Češke. Lokalno uzgojen hmelj uglavnom se koristi u pivarskoj industriji, dok raste interes i za zanatske pivare koje traže kvalitetne domaće sorte.

Biznis Kurir/Mondo