Elektronski novac: Šta je, kako funkcioniše i po čemu se razlikuje od drugih oblika plaćanja
- Narodna banka Srbije pojašnjava da je elektronski novac posebna novčana vrednost, odvojena od sredstava na tekućem računu i nije isto što i digitalni novčanik ili platna kartica.
- Elektronski novac mogu da izdaju institucije sa dozvolom NBS, kao i banke i pojedini javni organi, a sredstva korisnika moraju biti posebno zaštićena i dostupna za otkup.
Plaćanja su danas sve više deo našeg digitalnog okruženja – kupovinu obavljamo putem interneta, plaćamo mobilnim telefonom, koristimo različite aplikacije i digitalne novčanike.
Ipak, među brojnim pojmovima koji se koriste za savremene načine plaćanja, često nije jednostavno razlikovati elektronski novac od novca na računu, platne kartice ili digitalnog novčanika.
Šta je zapravo elektronski novac, kako funkcioniše, ko može da ga izdaje i na koji način su zaštićena sredstva korisnika – samo su neka od pitanja na koja u novom izdanju rubrike "Korisno je da znate" odgovara Petar Blagojević iz Sektora za platni sistem.
Šta je elektronski novac i po čemu se razlikuje od novca na tekućem računu?
Prema Zakonu o platnim uslugama, elektronski novac predstavlja elektronski pohranjenu novčanu vrednost koja čini novčano potraživanje prema izdavaocu, izdaje se nakon prijema novčanih sredstava radi izvršavanja platnih transakcija i prihvata je lice koje nije njegov izdavalac.
Blagojević je objasnio da elektronski novac predstavlja zamenu za gotov novac, s tom razlikom što se čuva u elektronskoj ili magnetnoj formi – na čipu, serveru ili platnoj kartici. Elektronski novac omogućava kupoprodaju robe i usluga putem interneta, u kratkom roku i s bilo koje lokacije. Pored plaćanja proizvoda i usluga, moguće je vršiti i prenos elektronskog novca između lica koja ga poseduju.
Istakao je da je važno napraviti razliku između elektronskog novca i sredstava na tekućem, odnosno platnom računu.
Platni račun je račun koji se koristi za uplate, prenose i isplate novčanih sredstava. Kod elektronskog novca korisnik predaje novčana sredstva izdavaocu, a zauzvrat dobija posebno izdatu elektronsku novčanu vrednost.
Takođe, kako je naveo, sredstva koja institucija elektronskog novca primi radi izdavanja elektronskog novca ne smatraju se depozitom. Institucija elektronskog novca ne može na njih da plaća kamatu, niti da ih koristi na isti način na koji banka koristi depozitna sredstva.
Ko može da ga izdaje?
Pre svega, elektronski novac mogu izdavati institucije elektronskog novca. Petar Blagojević je objasnio da je institucija elektronskog novca privredno društvo sa sedištem u Republici Srbiji koje mora da dobije dozvolu Narodne banke Srbije za izdavanje elektronskog novca.
- Pored institucija elektronskog novca, elektronski novac mogu izdavati i banke, javni poštanski operator, Narodna banka Srbije, Uprava za trezor ili drugi organi javne vlasti u Srbiji, u skladu sa svojim nadležnostima - istakao je on.
Ova oblast uređena je Zakonom o platnim uslugama i podzakonskim aktima Narodne banke Srbije.
Prema njegovim rečima, zakon uređuje ko može da izdaje elektronski novac, uslove za izdavanje dozvole, način poslovanja, zaštitu sredstava korisnika, otkup elektronskog novca i prava korisnika.
Narodna banka Srbije vrši i nadzor nad izdavaocima elektronskog novca u delu poslovanja koji se odnosi na izdavanje elektronskog novca i pružanje platnih usluga.
Kako su zaštićena sredstva korisnika elektronskog novca?
Petar Blagojević je napomenuo da je zaštita sredstava korisnika jedno od važnih pitanja kada je reč o elektronskom novcu.
Institucija elektronskog novca dužna je da novčana sredstva primljena u vezi sa izdavanjem elektronskog novca drži odvojeno od sopstvenih sredstava i sredstava koja je primila od fizičkih i pravnih lica po drugim osnovima, kao i da u svakom trenutku raspolaže sredstvima koja odgovaraju ukupnoj vrednosti izdatog elektronskog novca, ako imalac elektronskog novca zatraži njegov otkup.
Pored toga, Blagojević je posebno naglasio da ta sredstva moraju biti zaštićena od rizika koji proizlaze iz poslovanja same institucije. Naime, sredstva korisnika ne mogu biti predmet izvršenja ili prinudne naplate, niti ulaze u stečajnu ili likvidacionu masu.
Koja prava imaju korisnici?
Korisnik ima pravo da od izdavaoca zatraži otkup elektronskog novca. To znači da može da zahteva da mu se elektronski novac koji poseduje isplati ili prenese u novčanim sredstvima, u celosti ili delimično.
Blagojević je ukazao i na to da korisnici elektronskog novca, kao i svi drugi korisnici platnih usluga, uživaju zaštitu koju obezbeđuje Zakon o platnim uslugama, bez obzira na način i sredstvo plaćanja.
- Sva pravila koja važe i za korišćenje gotovog novca ili kartica važe i za elektronski novac, pa je neophodno voditi računa o njemu i prijaviti njegovu krađu, gubitak ili zloupotrebu. Ako korisnik elektronskog novca smatra da se izdavalac elektronskog novca ne pridržava zakona, ugovora, opštih uslova poslovanja ili dobrih poslovnih običaja, on ima pravo na zaštitu svojih prava i interesa.
Kako je naveo Blagojević, zaštitu može da ostvari podnošenjem prigovora izdavaocu elektronskog novca, podnošenjem pritužbe Narodnoj banci Srbije ili učešćem u postupku posredovanja.
Elektronski novac, digitalni novčanik i platna kartica
To su tri različita pojma koja se u praksi često koriste zajedno.
Elektronski novac je sama novčana vrednost koja je izdata nakon što je izdavalac primio novčana sredstva.
Digitalni novčanik nije isto što i elektronski novac. On predstavlja tehničko rešenje, najčešće aplikaciju, putem kojeg korisnik može da pristupi određenim sredstvima ili instrumentima plaćanja. U njemu se, na primer, mogu čuvati podaci o platnim karticama, a u zavisnosti od konkretnog modela, može omogućiti i pristup elektronskom novcu.
Platna kartica je platni instrument kojim korisnik inicira platnu transakciju. Ona najčešće omogućava raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na platnom računu, ali može služiti i za raspolaganje elektronskim novcem ako je takav model predvideo izdavalac.
Najčešće zablude o elektronskom novcu?
Govoreći o najčešćim zabludama, Blagojević je kao prvu izdvojio uverenje da je elektronski novac isto što i novac na bankovnom računu.
Kako je objasnio, reč je o posebnoj, zakonom definisanoj novčanoj vrednosti koja se izdaje nakon prijema novčanih sredstava.
Druga zabluda je da je elektronski novac vid štednje.
- Nije, jer institucije elektronskog novca ne prikupljaju depozite i ne plaćaju kamatu na sredstva koja korisnik drži u obliku elektronskog novca - pojašnjava on.
Treća zabluda je da su sva digitalna plaćanja elektronski novac. To, takođe, nije tačno. Plaćanje platnom karticom s tekućeg računa, instant plaćanje ili plaćanje putem mobilnog bankarstva ne znače sami po sebi da korisnik koristi elektronski novac.
I četvrta zabluda je da je elektronski novac isto što i virtuelna valuta. To su različite pravne kategorije i podležu različitom regulatornom režimu.
Kako će se elektronska plaćanja razvijati ?
Blagojević je posebno napomenuo da se može očekivati dalji razvoj u pravcu bržih, jednostavnijih i sve digitalnijih načina plaćanja, uz istovremeno jačanje bezbednosti i zaštite korisnika.
U Srbiji već postoji snažna infrastruktura za instant plaćanja, a korišćenje IPS NBS sistema nastavlja da raste.
Takođe, izmenama Zakona o platnim uslugama stvoren je pravni okvir za otvoreno bankarstvo i uvedene su usluge iniciranja plaćanja i pružanja informacija o računu. To otvara prostor za nove fintek usluge i veći izbor za korisnike.
Od maja 2026. godine Srbija je operativno uključena i u SEPA Credit Transfer šemu, što omogućava efikasnije obavljanje plaćanja u evrima sa inostranstvom.
Zato se, prema rečima Blagojevića, može očekivati da će se razvoj platnih usluga nastaviti u pravcu sve većeg povezivanja različitih načina plaćanja – instant plaćanja, mobilnih aplikacija, digitalnih novčanika i novih fintek usluga.
- Brzina i jednostavnost moraće da budu praćene visokim standardima bezbednosti i zaštite korisnika - zaključio je Blagojević.
Biznis Kurir