Slušaj vest

Baka Marija iz sela Valakonje kod Boljevca postala je naslednica višemilionske imovine iz Australije, ali uprkos tome nikada nije uživala u tom bogatstvu. Poslednje godine života provela je sama u trošnoj kući od blata, bez struje i vode, živeći od poljoprivredne penzije od svega 8.000 dinara. Njena životna priča i danas se prepričava kao jedna od najneobičnijih sudbina u Srbiji.

Veliko nasledstvo ostavio joj je suprug Momčilo, koji je preminuo 2011. godine u Australiji, gde je proveo najveći deo života. Prema navodima medija, iza sebe je ostavio oko 940.000 australijskih dolara u gotovini, kao i nekretnine vredne nekoliko miliona australijskih dolara.

Marija i Momčilo zajedno su 1956. godine otišli u Australiju u potrazi za boljim životom. Međutim, ona se nakon godinu i po dana vratila u rodno Valakonje, jer nije uspela da se prilagodi životu u toj zemlji.

Momčilo je ostao u Australiji, gde je godinama radio kao tesar, zatim na farmama, a kasnije stekao značajnu imovinu i postao vlasnik više nekretnina. Poslednje godine života proveo je u vanbračnoj zajednici sa drugom ženom, koja je preminula pre njega. Nisu imali dece.

Nakon njegove smrti, australijske vlasti pokrenule su potragu za zakonskim naslednikom i pronašle Mariju u Srbiji. Iako su decenijama živeli odvojeno, ona je i dalje bila njegova zakonita supruga, pa je proglašena jedinim naslednikom. Na taj način pripalo joj je gotovo milion australijskih dolara u gotovini, kao i nekretnine vredne više miliona dolara.

baka penzionerka veze
Foto: Shutterstock

Vrednost nasledstva u međuvremenu je umanjena zbog poreza i dugovanja koja su se nagomilala dok se čekalo da naslednik bude pronađen. Nakon izmirenja svih obaveza prema australijskoj državi, Mariji je ostalo oko 940.000 australijskih dolara.

Tokom postupka ostvarivanja prava na nasledstvo pomagala joj je poznanica Mara, a kasnije je sa jednim komšijom zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju. Upravo su oni, prema sumnjama koje su se kasnije pojavile, raspolagali novcem koji je formalno pripadao baki Mariji. Ona je o tome govorila mirno i bez ogorčenja.

- Tamo gde ja uskoro treba da idem, pare mi ne trebaju, zato sam ih i poklonila - uz osmeh je govorila, kao da je predosećala skori kraj te 2016. godine.

- Dala sam novac ljudima koji me čuvaju. Njima te pare više trebaju, a ja ionako ne znam ni koliko je to. Meni je dosta mojih 8.000 dinara, koliko dobijam na ime poljoprivredne penzije... - kazala je ona.

Iako je na papiru bila milionerka, Marija je nastavila da živi skromno, u kući bez osnovnih uslova za život. Kasnije je ispričala da od nasledstva nikada nije dobila ništa.

- Tačno je da sam dobila to nasledstvo, ali od njega nemam ni dinara. Kada sam saznala da mi je suprug umro u Australiji, oko nasledstva mi je sve opravila i sredila Mara. Tražila sam da se novac podeli na tri dela, ali jedan od onih s kojim imam dogovor da me čuva kaže da je nešto stavio meni na neku knjižicu, nešto on uzeo, a ni Mari, kako znam, nije dao koliko treba. Uzeli su još neki. Ja dinara nisam videla - rekla je ona.

kuća na selu kuća selo
Ilustracija Foto: Oleg Znamenskiy/shutterstock

Prema pisanju medija, novac je po dolasku u Srbiju podigao čovek koji je bio zadužen da brine o Mariji. On je tvrdio da je sredstva raspodelio prema dogovoru, ali da se u međuvremenu u Australiji pojavio još jedan naslednik, što je dodatno zakomplikovalo čitav slučaj. Bez obzira na to, baka Marija, prema sopstvenim rečima, nikada nije dobila deo novca koji joj je pripadao.

Meštani Valakonja godinama su pričali da su pojedini ljudi iz njenog okruženja iznenada poboljšali životni standard, renovirali kuće, kupovali automobile i traktore, iako nisu imali poznate izvore prihoda. Ipak, zvanična istraga tada nije pokrenuta, jer nije bilo prijave na osnovu koje bi policija mogla da postupa.

Do kraja života ostala je privržena svom rodnom kraju i jednostavnom načinu života.

Sa posebnom setom prisećala se odlaska u Australiju sa suprugom.

- Sećam se, kao da je juče bilo. Bilo je to 1956. godine. Momčilo i ja smo kupili kartu u jednom pravcu za Australiju, a put nas je odveo u gradić Gvildford. Moj muž je radio kao tesar u jednoj fabrici, a ja sam brinula o domaćinstvu.

Momčilo je ostao u Australiji, stekao veliko bogatstvo, ali se nikada nije vratio u Srbiju. Iako je njegova imovina trebalo da obezbedi mirnu starost njegovoj supruzi, Marija od tog nasledstva nije imala gotovo nikakvu korist.

Na kraju je, u jednom od poslednjih intervjua, svoju životnu filozofiju sažela u nekoliko rečenica:

- Pare mi nisu potrebne, ničemu mi ne bi služile, a kućni prag neću napustiti. Ovako ću dok mogu.

Biznis Kurir/Penzionisani