Slušaj vest

Tod Grejvs je svoju poslovnu viziju formirao još tokom studentskih dana. Dok je studirao na Univerzitetu u Džordžiji, zamišljao je restoran čiji bi jedini specijalitet bili „čiken fingers“. Ideja je bila krajnje jednostavna, ali u to vreme mnogima nije zvučala ozbiljno. Čak je i profesor, kome je Grejvs predstavio svoj poslovni plan, ocenio projekat najnižom mogućom ocenom uz obrazloženje da restoran sa tako suženom ponudom nema budućnost.

Pošto su ga banke i investitori odbijali, Grejvs je odlučio da sam zaradi novac za pokretanje biznisa. Radio je kao zavarivač u rafineriji u Los Anđelesu, često i po 90 sati nedeljno, a zatim se preselio na Aljasku gde je radio na lovu lososa, sve kako bi uštedeo dovoljno za svoj prvi restoran.

Nastanak Raising Cane’s

Godine 1996., Grejvs je zajedno sa prijateljem iz detinjstva, Krejgom Silvejem, otvorio prvi „Raising Cane’s Chicken Fingers“ u Baton Ružu u saveznoj državi Luizijana. U posao je uložio ličnu ušteđevinu, pozajmljeni novac od porodice i prijatelja, kao i kredit Small Business Administration (SBA).

Od početka je bio odlučan da meni ostane što jednostavniji, ponuda se sastojala od samo pet stavki, čiken fingers, krinkle pomfrit, kol slou, teksaški tost i jedan sos. Ovakav fokus omogućio mu je lakšu kontrolu troškova, strogu standardizaciju kvaliteta i jasno pozicioniranje brenda.

pileći štapići
pileći štapići Foto: Shutterstock

Sam Grejvs je to opisao ovako:

- Mi radimo samo jedno, chicken fingers, i radimo ih bolje od bilo koga. Ako pokušate da budete sve svima, izgubićete identitet.

Rizično finansiranje i težak početak

Grejvs je primenjivao vrlo agresivnu finansijsku strategiju, nudeći privatnim investitorima pozajmice uz kamatu od 15%. Te ugovore je potom predstavljao bankama kao oblik kapitala, čime je dobijao dodatne kredite.

Iako je model kratkoročno davao rezultate, ispostavilo se da je izuzetno rizičan. Tokom uragana Katrine 2005. godine, čak 21 od postojećih 28 restorana bio je privremeno zatvoren. Grejvs je kasnije priznao da je finansijska struktura bila „glupa strategija“ i da je tada zamalo izgubio čitav posao. Tvrdi da ga je to iskustvo naučilo važnosti dovoljnih rezervi i uravnoteženog rizika.

Uprkos krizi, kompanija je uspela da se oporavi i nastavi ubrzan rast.

Rast kompanije i Grejvsovo bogatstvo

Raising Cane’s se razvio u jedan od najbrže rastućih lanaca brze hrane u SAD. Procene za 2024. godinu pokazuju da je lanac ostvario oko 5,1 milijardu dolara prihoda, dok prosečan promet pojedinačne lokacije dostiže oko 6,6 miliona dolara godišnje.

Grejvs zadržava više od 90% vlasništva, pa rast celog sistema direktno povećava njegovu ličnu imovinu. Njegova neto vrednost procenjuje se na oko 22 milijarde dolara, čime ulazi u red najbogatijih američkih ugostitelja. Poslednjih godina sebi je isplatio i izuzetno visoke dividende, nekada u iznosima od stotina miliona dolara.

brza hrana
ilustracija Foto: Robert Evans / Alamy / Profimedia

Stil upravljanja i briga o detaljima

Grejvs je poznat po tome što lično nadgleda mnoge aspekte poslovanja. Učestvuje u marketingu, nadzire dizajn novih lokacija, ali vodi računa i o sitnim stvarima, poput izbora igračaka za dečije obroke.

Iako lanac danas broji više od 900 restorana u 42 američke države, Grejvs ne razmatra prodaju kompanije. Ključnom prednošću smatra minimalizam menija, koji, prema njegovom mišljenju, omogućava doslednost i visok kvalitet.

Privatni život i hobiji

Grejvs je oženjen Gven, koju je upoznao dok je vodila jedan restoran Mekdonaldsa. Imaju decu, a oboje ističu da im je važno da porodične vrednosti budu utkane u identitet brenda Raising Cane’s.

Veoma je poznat po neobičnim hobijima. U njegovom vlasništvu je trospratna kućica na drvetu vredna oko 400.000 dolara, gde se često povlači. Takođe sakuplja retke i ekscentrične predmete – od starinskih šešira do holivudske memorabilije – jer ga, kako sam kaže, inspirišu i „pomažu mu da nastavi da sanja“.

Pogled na budućnost

Uprkos velikom uspehu, Grejvs ima ambiciozne planove. Želi da Raising Cane’s dostigne 10 milijardi dolara godišnjeg prihoda i da proširi poslovanje na međunarodno tržište.

Njegov recept ostaje nepromenjen: jednostavnost, jasna fokusiranost i nepokolebljiva doslednost viziji brenda.

Priča Toda Grejvsa pokazuje da čak i ideja koja deluje suviše jednostavno može izrasti u globalno prepoznatljiv brend – ako postoji istrajnost, samopouzdanje i potpuna posvećenost cilju.

Biznis Kurir/Biznis Telegraf