Slušaj vest

Udruženje finansijskih direktora Srbije proglasilo je Dejanu Backović, CFO Kappa Star Group, za najboljeg finansijskog direktora u Srbiji za 2025. godinu, a Branislava Lončara, CFO za region centralne i istočne Evrope u okviru Flutter Grupe, u čijem sastavu posluje i MaxBet, za najboljeg finansijsku transformaciju u 2025. godini, u izboru Udruženja finansijskih direktora Srbije (UFDS).

Njih dvoje su za Biznis Kurir odgovorili na pet pitanja i otkrili šta ih to čini uspešnim u svom poslu, ali i kako u svakodnevnom životu treba pristupati finansijama.

Kako danas izgleda uspešno vođenje finansija u tako nestabilnom globalnom okruženju i koje odluke prave najveću razliku?

Dejana Backović: Uspešno vođenje finansija u navedenim uslovima znači balansiranje između opreza i hrabrosti, kontrole i prilagodljivosti. Zaštititi, koliko je moguće, sistem od potresa i istovremeno ostaviti prostor za prilike koje krize gotovo uvek donose.

Dejana Backović
Foto: Đorđe Tomić/Fotokratija

Prva linija odbrane je očuvanje likvidnosti i upravljanje novčanim tokovima. Profit ostaje važan, ali poslovne odluke prolaze filter pitanja: kako utiču na novčani tok, likvidnost i rizik poslovanja?

Direktno u vezi sa očuvanjem zdrave i stabilne finansijske strukture su odluke o investicionim projektima i zaduživanju. Veoma je važno razlikovati strateške investicije od onih koje se mogu odložiti. Fokus mora biti na projektima koji jačaju dugoročnu konkurentnost, efikasnost i otpornost sistema, uz sagledavanje otplatnog potencijala i mogućnosti ispunjenja uslova finansiraja prilikom donošenja odluke o eksternom kreditiranju.

Branislav Lončar: Uspešno vođenje finansija danas podrazumeva sposobnost da se istovremeno upravlja neizvesnošću i donose jasne odluke. U nestabilnom globalnom okruženju, najveću razliku prave odluke koje unapred definišu prioritete – šta je strateški važno, a šta je taktički prilagodljivo.

To znači aktivno upravljanje likvidnošću, troškovima i investicijama, ali i stalno testiranje scenarija. Kompanije koje prolaze kroz krize bez većih potresa nisu one koje reaguju najbrže, već one koje su unapred postavile jasan finansijski okvir i znaju gde imaju prostor za manevrisanje, a gde nemaju.

Kako odgovornost izgleda iz ugla finansijskog direktora velikog sistema i gde kompanije najčešće prave greške zbog kojih "curi novac"?

Dejana Backović: Suština odgovornog upravljanja novcem je jednostavna, ali zahtevna: svaki dinar mora imati svrhu, vlasnika i merljiv efekat. Kada to postoji, kontrola ne guši poslovanje – ona mu daje stabilnost i dugoročnu održivost.

Navedeno nije uvek lako postići u praksi. Najveći generatori “curenja novca” su optimistični investicioni projekti, odobreni najčešće na krilima dobrih rezultata i povoljnih tržišnih okolnosti, bez adekvatnog i detaljnog sagledavanja rizika i efekata.

Rizici za “curenja” postoje i kada je reč o obrtnom kapitalu (jer su nenaplaćena potraživanja, prevelike zalihe i neusklađeni rokovi plaćanja tihi a značajni generatori gubitka keša), decentralizovanoj nabavci (jer bez centralnih pravila i kontrole lako dolazi do viših cena, dupliranja troškova i slabije pregovaračke pozicije). Tu su i troškovi koji deluju mali kada se posmatraju odvojeno (usluge, konsultanti, IT alati, vozni park), a zbirno često postaju finansijski teret, kao i kašnjenja u donošenju odluka jer neodlučnost i odlaganje korektivnih mera mogu koštati više nego pogrešna pravovremena odluka.

Branislav Lončar: Odgovornost iz ugla CFO-a velikog sistema znači da se novac posmatra kao ograničen resurs koji mora biti usmeren tamo gde stvara najveću vrednost. Najčešće greške ne nastaju zbog jedne loše odluke, već zbog niza malih, „nevidljivih“ kompromisa koji se vremenom akumuliraju.

Branislav Lončar
Foto: Đorđe Tomić/Fotokratija

Novac najčešće „curi“ kroz nejasno definisane odgovornosti, paralelne procese, nedovoljno jasne KPI-jeve i projekte koji se nastavljaju po inerciji, iako više ne donose očekivani povraćaj. U velikim sistemima, disciplina nije pitanje kontrole svakog troška, već jasnog vlasništva nad rezultatima.

Kako se u vašim kompanijama menja uloga CFO-a i koliko finansije danas utiču na ključne poslovne odluke?

Dejana Backović: Uloga CFO-a je kroz vreme evoluirala od kreatora izveštaja, kontrolora troškova i finansijera do ključnog učesnika u kreiranju strategija, praćenju poslovanja i partnera u donošenju odluka. Obaveza CFO-a je da da doprinos da odluke budu kvalitetnije, rizici vidljiviji, da kroz obradu tačnih i kvalitenih podataka finansijske informacije pretvori u jasne signale i smernice za menadžment kompanija. Dakle, u savremenom okruženju, uspešan CFO nije samo čuvar stabilnosti, već i aktivni učesnik u održivom rastu i razvoju kompanija.

Branislav Lončar: Uloga CFO-a se značajno promenila – od funkcije fokusirane pre svega na izveštavanje i kontrolu ka ulozi strateškog partnera u donošenju odluka. Finansije danas nisu tu da objasne šta se desilo, već da pomognu da se odluči šta treba da se desi.

U praksi, to znači aktivno učešće u definisanju strategije rasta, prioritizaciji investicija i proceni rizika. Kada finansije imaju kvalitetne podatke, jasne analize i kredibilitet kod biznisa, njihov uticaj na ključne odluke postaje prirodan, a ne formalan.

Šta finansijska transformacija danas zapravo znači i gde su granice između nužnih promena i prevelikog rizika?

Dejana Backović: U Kappastar grupi nastojimo da stvaramo kvalitetne pretpostavke za unapređenje poslovanja u svim sektorima članica grupe, uključujući i neophodnu kontrolisanu finansijsku evoluciju, odnosno finansijsku transformaciju, koja je dovoljno brza da odgovori na zahteve za promenama, a dovoljno promišljena da ne ugrozi stabilnost sistema, već da ga postepeno jača.

Nepostojanje strategije, ili bar okvira sa prioritetima i fazama implementacije, već uvođenje “ad hoc” modernih rešenja, novih metodologija ili agresivnih promena, bez definisanih procesa, jasnih faza i merljivih ciljeva, i posebno bez spremnosti ljudi i organizacije, često stvara više problema nego koristi u kompaniji. Zato je ključ u kontrolisanoj finansijskoj evoluciji. Nužne promene su one koje smanjuju zavisnost od pojedinaca, jačaju finansijsku disciplinu bez gušenja biznisa, povećavaju vidljivost novčanih tokova i rizika, i ubrzavaju donošenje odluka.

Branislav Lončar: Finansijska transformacija danas znači izgradnju sistema koji je istovremeno efikasan, skalabilan i otporan na promene. To nije jednokratan projekat, već kontinuirani proces prilagođavanja načina rada, alata i kompetencija ljudi.
Granica između nužnih promena i prevelikog rizika povlači se tamo gde se transformacija sprovodi bez jasne svrhe. Tehnologija i automatizacija imaju smisla samo ako direktno podržavaju poslovne ciljeve. Najveći rizik nije u tome da se ide prebrzo, već da se menja forma, a ne suština.

Kako se danas meri uspeh kompanije – kroz profit, finansijsku stabilnost ili dugoročnu održivost? Da li se ti ciljevi nužno sudaraju ili je moguće postići ravnotežu između sva tri?

Dejana Backović: Balans navedenih merila uspeha postiže se kroz nekoliko principa. Profit se ne maksimizira po svaku cenu već se kvalitet rasta ocenjuje procenom rizika i uticaja na likvidnost kompanija. Kroz zdravu strukturu bilansnih pozicija, kontrolisan nivo zaduženosti i predvidiv novčani tok, finansijska stabilnost ne sme biti kočnica rasta već osnova za promišljene poslovne odluke. Ulaganja u dugoročnu održivost, koja je pokazatelj sposobnosti kompanije da investira, prilagođava se zahtevima tržišta, gradi poverenje sa zaposlenima, partnerima i investitorima, ne može biti tretirana kao trošak već kao dugoročna investicija u konkurentnost i otpornost poslovanja.

Sudar ovih ciljeva nastaje ukoliko se jedan od njih forsira na štetu ostalih. Kratkoročna maksimizacija profita može ugroziti stabilnost, preterani oprez može zakočiti rast, a investicije bez finansijske discipline mogu narušiti likvidnost.

Branislav Lončar: Uspeh kompanije danas se meri kombinacijom sva tri elementa. Profit je pokazatelj efikasnosti, finansijska stabilnost pokazatelj otpornosti, a dugoročna održivost pokazatelj kvaliteta odluka.

Ti ciljevi se ne sudaraju nužno, ali zahtevaju disciplinu i jasno postavljene prioritete. Ravnoteža se postiže kada kratkoročni rezultati ne ugrožavaju sposobnost kompanije da investira, raste i prilagođava se u budućnosti. Najuspešnije kompanije su one koje uspeh ne mere samo po jednoj godini, već po kontinuitetu dobrih odluka.

Biznis Kurir