Slušaj vest

Cilj ove pomoći jeste da nadoknadi povećane životne troškove sa kojima se osobe sa invaliditetom svakodnevno suočavaju. To uključuje troškove prilagođavanja stambenog prostora, nabavke medicinskih pomagala, specijalizovanih vozila, kao i drugih neophodnih usluga i proizvoda. Važno je napomenuti da je inkluzivni dodatak izuzet od prinudne naplate, odnosno izvršenja.

Jedna od važnih karakteristika ove naknade jeste da korisnici ne mogu istovremeno da primaju određene druge socijalne pomoći.

Koliko novca se može dobiti?

Osnovica za obračun iznosi 120 evra, a visina naknade kreće se od 138 evra za peti, najniži nivo podrške, do čak 720 evra za prvi, najviši nivo. Pravo na dodatak ne određuje se isključivo na osnovu medicinske dijagnoze, već na osnovu procene funkcionalnih sposobnosti koju sprovodi nadležni zavod za veštačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Iako je zakon donet sa ciljem da pojednostavi administrativne procedure, njegova primena u praksi izazvala je velike probleme. Prema zvaničnim podacima, više od 115.000 ljudi čeka donošenje rešenja. Među njima je oko 67.000 novih podnosilaca zahteva, ali i gotovo 48.000 korisnika ranijih naknada koji je trebalo automatski da budu prebačeni u novi sistem.

Zakonom je predviđeno da se rešenje donese u roku od 15, odnosno 30 dana, ali mnogi građani na odluku čekaju mesecima. Postupak počinje u nadležnim kancelarijama zavoda za socijalni rad, koje zatim dokumentaciju prosleđuju na veštačenje. Upravo taj deo postupka pokazao se kao najveće usko grlo sistema, zbog čega hiljade ljudi ostaju bez neophodne finansijske pomoći.

Polemike oko imovinskog cenzusa

Dodatno nezadovoljstvo izazivaju pojedine zakonske odredbe zbog kojih mnogi ostaju bez prava na ovu naknadu. Najviše polemike izazvao je imovinski cenzus koji se primenjuje za četvrti i peti nivo podrške.

Prema važećim pravilima, osoba nema pravo na dodatak ukoliko poseduje drugi stan, kuću ili poslovni prostor koji ne koristi za stanovanje, uz obrazloženje da tu imovinu može prodati ili izdati. Kritičari ovakvog rešenja smatraju da je ono nepravedno jer pogađa osobe koje su nasledile deo nekretnine ili su, uprkos invaliditetu, uspele da steknu određenu imovinu, što je, prema njihovom mišljenju, suprotno osnovnom cilju zakona - podsticanju samostalnosti.

S druge strane, pojedina udruženja ističu da se na ovaj način sprečava da državnu pomoć dobiju osobe koje raspolažu značajnom imovinom, iako zakon ne propisuje jasnu granicu njene vrednosti.

Kurir Biznis/Poslovni.hr