OVDE NIŠKI MERAK TRAJE CEO JEDAN VEK: Kako je jedan Nišlija iz Amerike stvorio kafanu koja traje 100 leta
Čuveni "Amerikanac" obeležio je stotinu godina od osnivanja izložbom i evociranjem uspomena sakupljanih ceo jedan vek.
Kada se 1925. godine vratio iz Amerike u Niš, Nikola Mandić otvorio je kafanu i umesto nameštanjem zglobova, po čemu je bio poznat, počeo je da se bavi ugostiteljstvom. I to je bio početak jedne od najstarijih i najpoznatijih niških kafana.
Da su u startu bili posvećeni ugostiteljstvu pokazuje i diploma za mehansko pravo koju je Mandićeva supruga dobila nedugo posle otvaranja kafane. Od tada, ova kafana razvijala se i stasavala zajedno sa gradom, odolevala izazovima vremena i, sa kraćim pauzama, opstala čitav vek i ostala u porodici Mandić.
- Možda i ta dimenzija isprepletanog ugostiteljstva i medicine jer je čitav vek neko od Mandića pomagao ljudima, nameštao zglobove. A ugostiteljstvo - zdrav odnos, verovatno znanje i ljubav da se uspe - objašnjava Jovan Mandić.
I istrajno negovanje građanskog duha starog Niša zbog čega "Amerikanac" ima mesto u uspomenama mnogih starih Nišlija.
- Ovde dolazim 40 i kusur godina. Iz restorana gde su se skupljali srednjoškolci i studenti došao sam u ovaj restoran. To vam je isto kao da iz Radničkog iz Pirota odete u Barselonu. Tu sam zatekao prave niške boeme - kaže Radiša Sarić.
- Svi su sedeli za centralnim stolom i onda smo čekali pauzu između muzike da upoznamo te ljude i onda je kontakt i odnos bio neposredan. Možda smo se znali, možda se nismo znali, mi smo pričali, mi smo od njih iskali dobre stare niške priče. Niški merak se ovde proizvodio - navodi Dragan Stojanović.
Ime "Amerikanac" neraskidivo se vezuje za Filmske susrete jer je ovde uručivana nagrada „Ona i on", tu su se glumci družili sa Nišlijama. Kažu da nema glumačke legende nekadašnje Jugoslavije koja nije ovde dočekivala zoru. A ugostili su i druge legende.
- Gostovanje Olivere Vučo posle „Skupljača perja" i Feata Sejdića sa orkestrom, kada je pevala pesme koje peva u filmu. To je bio delirijum. Najdžel Kenedi, kad je pre 13 godina gostovao u bašti, uzeo je instrument, svirali su Vranjanci neke dve, tri stvari i on je to što su oni odsvirali odsvirao istog trenutka - seća se Nikola Mandić.
Mnogi mladi kuvari i konobari ovde su pekli zanat, mnogo je i ugostiteljskih nagrada za ovu kafanu, ali ono što je čini živom legendom grada je to što je ona zapravo mesto susreta, uspomena, emocija.
biznis.kurir.rs/RTS
ENERGETSKA MAPA BALKANA: Tržište, tranzicija i snaga regionalne saradnje