Slušaj vest

"Žene su ipak stub jednog poljoprivrednog gazdinstva, a pre svega, žene su stub srpskog sela, a bez srpskog sela nema ni života." Vera Škulić ovim rečima ne opisuje samo poljoprivredu, već i čitav način života. Reč je o radu koji počinje u ranim jutarnjim satima i traje do kasno uveče, o generacijama koje su odrasle uz zemlju i od nje žive, ali i o tome kako se mogu povezati društvene mreže, traktori i moderno agropreduzetništvo. Kao jedna od najpoznatijih mladih žena u domaćem agraru i prva agroinfluenserka na Balkanu, Vera je uspela da uradi ono što je do skoro delovalo nezamislivo, da približi selo mladima i učini ga prisutnim na društvenim mrežama.

Njeni video-snimci sa njiva i porodičnog gazdinstva u Starčevu danas imaju milionske preglede, ali iza te popularnosti stoji mnogo ozbiljnija priča. To je priča o devojci koja je, nakon očevog zdravstvenog problema, preuzela deo poslova na gazdinstvu, naučila da upravlja poljoprivrednim mašinama, izborila se sa predrasudama i okupila zajednicu žena koje danas menjaju sliku srpskog sela.

- Veoma sam ponosna na to što sam glas sela, jer se zaista trudim da promenimo percepciju sela i pokažemo da je lepo živeti na selu - kaže Vera.

Porodična tradicija duga više od dva veka

U porodici Škulić poljoprivreda predstavlja i izvor prihoda i deo porodičnog nasleđa. Vera ističe da se njena porodica ratarstvom bavi više od 200 godina i da je praktično odrasla radeći na njivi.

- Poljoprivreda me je školovala i odgajila - kaže ona.

Ozbiljnije je počela da se bavi ovim poslom pre šest godina, kada joj se otac razboleo i kada je bilo neophodno da preuzme deo obaveza.

- Jednostavno sam morala da preuzmem posao. Tada sam naučila dosta toga od njega i vremenom zavolela taj posao. Shvatila sam kolika je privilegija koju su mi ostavili preci i odlučila da nastavim tradiciju bavljenja poljoprivredom dužu od dva veka.

Danas se njihovo gazdinstvo bavi ratarskom proizvodnjom, pre svega uzgojem kukuruza, pšenice i suncokreta, dok su se u poslednje vreme posvetili i razvoju pčelarstva.

Kako je nastala prva agroinfluenserka na Balkanu

Ideja da počne da snima sadržaj za društvene mreže pojavila se iz želje da pronađe ljude koji razumeju njen način života. U vremenu kada žene u agraru gotovo da nisu bile vidljive u javnosti, odlučila je da prikaže svakodnevni život koji deli sa ocem Draganom.

- Kada sam krenula da se bavim poljoprivredom, nisam imala društvo i nisam imala koga da pitam za savet - kaže Vera, te dodaje:

- Krenula sam da snimam kako se moj otac i ja snalazimo u tom svetu. Ljudima je to bilo zanimljivo jer smo prikazivali život na selu i humoristički i edukativno. Prosto, bilo je zanimljivo videti oca i ćerku kako zajedno funkcionišu u polju.

Danas je mnogi nazivaju prvom agroinfluenserkom na Balkanu, a njen sadržaj podstakao je brojne žene da otvoreno govore o svom radu i životu na selu.

- Upoznala sam ne samo kolege muškarce u svetu poljoprivrede, već i dosta žena. I da, svi zajedno smo mi napravili mrežu gde radimo zajedno na popularizaciji ne samo poljoprivrede i žena u poljoprivredi, već i na celokupnom seoskom životu. A ja smatram da što je više tog onlajn prikazivanja lepote života na selu, to su i veće šanse i potencijal, motivacija mladih da se vrate selima. Tako da, otkako sam ja krenula da snimam dosta žena sada sa ponosom govori zapravo da su poljoprivrednice, da rade na svojim gazdinstvima, da pomažu svojoj porodici.

Asocijacija agropreduzetnica Srbije

Jedan od najznačajnijih projekata Vere Škulić jeste osnivanje Asocijacije agropreduzetnica Srbije. Ova organizacija je za svega nekoliko meseci okupila veliki broj žena iz različitih delova Srbije koje se bave poljoprivredom i životom na selu. Ideja o njenom nastanku razvila se kroz svakodnevnu komunikaciju sa ženama koje su joj se obraćale preko društvenih mreža i prepoznavale se u njenim iskustvima i izazovima sa kojima se suočavaju u ruralnim sredinama.

Cilj Asocijacije jeste da ženama omogući veću vidljivost, dodatnu edukaciju i međusobnu podršku, ali i da ukaže na značaj njihove uloge u poljoprivredi i razvoju sela. Organizacija danas okuplja žene koje se bave različitim granama agrara - od ratarstva i stočarstva do proizvodnje domaćih proizvoda i vođenja porodičnih gazdinstava.

Za kratko vreme organizovane su brojne edukacije, ostvarena saradnja sa kompanijama i omogućene određene pogodnosti prilikom nabavke repromaterijala. Poseban akcenat stavljen je na praktična znanja, modernizaciju proizvodnje i primenu novih tehnologija, pa su u planu i obuke za upravljanje dronovima.

Važan segment rada organizacije jeste i promocija žena koje rade u poljoprivredi. Putem medija, društvenih mreža i različitih događaja članice imaju priliku da predstave svoje proizvode, gazdinstva i poslovne priče, što doprinosi promeni slike o ženama na selu i njihovom doprinosu agraru.

U planu su i sezonske konferencije posvećene različitim oblastima poljoprivrede, kao i dalje povezivanje sa institucijama i privrednim organizacijama, kako bi ženama bilo omogućeno više znanja, podrške i mogućnosti za razvoj sopstvenog poslovanja.

"Poljoprivrednik ima najmanju zaradu u celokupnom lancu"

Iza svakog prinosa, pune prikolice i proizvoda koji se nađe na pijaci krije se mnogo više neizvesnosti nego što većina ljudi može da pretpostavi. Dok javnost uglavnom vidi samo krajnji proizvod, poljoprivrednici mesecima unapred ulažu novac, vreme i trud bez sigurnosti da će im se ulaganje isplatiti. Upravo zbog toga Vera Škulić smatra da je poljoprivreda danas jedan od najrizičnijih poslova.

- Mi se konstantno kockamo i sa vremenskim uslovima - pre svega sa vremenskim uslovima i sa cenom što otkupa, što repromaterijala. Sve to kod nas varira. Jedna godina nam je dobra, jedna godina nam je loša. Nekako uvek na toj kocki mi dobijemo, obrni, okreni, da li dobijemo veći iznos, manji - ali tu smo negde na nuli. Mislim da bi društvo trebalo malo više da ceni srpskog proizvođača poljoprivrednog i, pre svega, da se malo više radi na popularizaciji i kupovini domaćih proizvoda. Kada na pijaci vidimo gotov proizvod, uglavnom dođu ljudi i kažu: "Jao, skupo, skupa je paprika, sve je skupo". Pljuju seljaka zato što je podigao cenu, a zapravo ne znaju da poljoprivrednik tu ima najmanju zaradu u celokupnom tom lancu - jasna je Vera.

Posebno izdvaja prošlogodišnju sušu koja je ozbiljno pogodila ratarsku proizvodnju širom zemlje.

- Imali smo katastrofalnu, nezapamćenu sušu i jako male prinose. Ako se ponovi još jedna takva sezona, dosta gazdinstava će biti u velikom problemu - upozorava Vera.

Uprkos svim izazovima, većina poljoprivrednika nastavlja da ulaže i radi jer od toga žive čitave porodice, a proizvodnja hrane je posao od kog ne mogu da odustanu. Vera dodaje da subvencije, konkursi za nabavku mehanizacije i povraćaj dela troškova predstavljaju značajnu pomoć proizvođačima, naročito kada je reč o modernizaciji gazdinstava i opstanku na tržištu.

Ipak, smatra da javnost uglavnom vidi samo krajnji proizvod, dok trud, rad i rizik koji stoje iza njega često ostaju neprimećeni. Zato stalno naglašava koliko je važno govoriti o stvarnom položaju poljoprivrednika i značaju domaće proizvodnje.

Kroz sadržaj koji objavljuje i javne nastupe pokušava da približi ljudima koliko rada i odricanja je potrebno da bi jedan proizvod stigao do pijace ili prodavnice, ali i koliko je važno da društvo više poštuje i podržava domaće proizvođače.

Biznis Kurir/Blic Biznis