Beba sa ove slike danas je ministar u Vladi Srbije: Kao dečak prodavao futoški kupus, majka mu donedavno radila na pijaci
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prof. dr Dragan Glamočić (57) nikog ne ostavlja ravnodušnim. Odrastao je na selu, gde i danas živi, pa se s lakoćom snalazi u komunikaciji s poljoprivrednicima, kolegama u Vladi Srbije i medijima. Bogato životno i profesionalno iskustvo sticao je kao profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, ali i radeći na njivi. O njegovom privatnom životu sve do sada se znalo malo - da je oženjen i da je otac troje dece, dve ćerke i sina. Ministar Glamočić sada prvi put javno govori o svom detinjstvu i privatnom životu ekskluzivno za Kurir.
- Rođen sam i odrastao u selu Futog, ali moji roditelji nisu imali zemlju. Majka je do penzije radila kao spremačica, a otac je bio vozač. Kao i sve porodice na selu, imali smo veliku baštu, u kojoj smo gajili krompir, paradajz, kelerabu, kupus... Imali smo za sebe, a višak se prodavao, pa sam od najranijeg detinjstva prodavao čuveni futoški kupus. Naša kuća je bila na glavnom drumu koji ide od Novog Sada ka Bačkoj Palanci, pa sve što proizvedete lako i prodate - prisetio se ministar.
Rad u bašti i na njivi
U to vreme bašta se obrađivala ašovom i motikom, zalivala se godinama ručno i iz kante, a kasnije crevom za vodu. Tada je bilo sasvim prirodno da deca rade u bašti i da pomažu roditeljima.
- Imali smo sve što nam je trebalo, ali ako smo brat i ja hteli više, išli bismo da zaradimo sami. Ja sam svako leto išao u nadnicu da radim kod drugih koji su imali zemlju. A onda je moj ujak kupio njivu, pa smo zajednički s njim sadili kupus, krompir i razno drugo povrće. Kad dođe jesen i poseče se kupus, ujak i ja ga natovarimo u traktorsku prikolicu, odemo u Novi Sad, gde se vozimo između zgrada, i na licu mesta ga prodajemo. Moglo je lepo da se zaradi za jaknu i patike, ali bilo je godina kad sve propadne i ne zaradite ništa - dodao je on.
Po završetku Poljoprivredne škole u Futogu, smer veterinarski tehničar, upisao je i završio Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu. Mnogi i danas kažu da je bio najbolji student u istoriji ovog fakulteta. Nakon diplomiranja je počeo da radi kao asistent, držao je vežbe, ali četiri godine nije mogao da dobije stalan posao i platu.
- U to vreme sam se oženio i trebalo je od nečeg živeti, pa sam postojeću garažu rekonstruisao u farmu koka nosilja, a gajili smo i tovne piliće brojlere, pa smo pileće meso i jaja prodavali na Satelitskoj pijaci u Novom Sadu. Imali smo svoju tezgu, koju smo plaćali, a radili smo svi. Ja četiri godine, supruga dvadesetak, a majka je radila sve do pre nekoliko godina, do korone. Jednostavno vam pijaca uđe u krv, jedva sam majku nagovorio da prestane - ispričao je ministar.
Svakodnevni rad na pijaci za njega je bio veliko životno iskustvo.
- U to vreme se lepo zarađivalo od jaja i pilića, svaki dan ste među prodavcima i kupcima, zato mi je danas lakše da komuniciram s ljudima. Pored fakulteta, pijaca mi je bila velika životna škola - iskren je ministar Glamočić.
Supruga majstor za sir
- Supruga je završila Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer stočarstvo, kao i ja. Kad su deca odrasla, počela je da radi u Poljoprivrednoj školi u Futogu. Tamo je bila neka oprema za preradu mleka koju sam poklonio školi još u vreme kad sam bio direktor departmana za stočarstvo na novosadskom Poljoprivrednom fakultetu. Oprema je godinama stajala i skupljala prašinu jer se nije koristila, pa je moja supruga tu počela da radi. Ona se ozbiljno bavila tehnologijom i proizvodnjom sireva i mlečnih proizvoda i svoje znanje prenosila na učenike. Njeni tvrdi sirevi su bili izuzetnog kvaliteta, prodavali su se po višoj ceni nego francuski i italijanski. Međutim, u školi nisu bili zainteresovani za tu vrstu proizvodnje, pa se s tim stalo - ispričao je Glamočić.
Prodavao slike na svadbama
Malo je poznato da je ministar Glamočić od rane mladosti veliki zaljubljenik u fotografiju.
- Prvi aparat, rusku "smenu 8" dobio sam od ujaka i danas ga čuvam za uspomenu. Fotografijom sam ozbiljnije počeo da se bavim u srednjoj školi, zahvaljujući mom tadašnjem profesoru. S vremenom sam opremio kompletnu laboratoriju za razvijanje fotografija, išao na
takmičenja. Da ne bih morao da idem u nadnicu, među prvima sam s kolegom Mirkom počeo da fotografišem i prodajem slike na svadbama - prisetio se Glamočić.
Kao student s tadašnjom devojkom, a danas suprugom, obilazio je Vojvodinu uzduž i popreko, pa je tako upoznao i najzabačenija sela.
- Tada je malo ko imao foto-aparate, pa sam po kućama fotografisao porodice i decu. Razvijem slike, pa ih sutradan donesem i prodam. Stalno sam nosio fotografsku opremu sa sobom u kolima sve do pre sedam-osam godina, kad su mi iz gepeka na Adi Ciganliji ukrali kompletnu opremu s puno skupocenih objektiva.
Dvorište kao iz časopisa
Poslednjih godina ministar Glamočić se posvetio hortikulturi, a živi u istoj kući u Begeču i nakon što je postao ministar. Dvorište je sam uredio i izgleda kao iz najboljih časopisa. Svaka biljka, svaki cvet i travka imaju svoje mesto. Zbog obaveza koje ima kao ministar ne stiže da se bavi hortikulturom kao ranije, ali tu je njegov sin, koji je nasledio očevu strast i koji se trudi da sve u dvorištu drži pod konac. I ako ste pomislili da je ministar glavna zvezda u kući, pogrešili ste. To su kućni ljubimci, u kući maltezer Noa, a napolju dva udomljena psa mešanca, Micika i Žućka.
Biznis Kurir