Na Reditu, u grupi "Finansije", otvorena je diskusija objavom mlade korisnice koja pita da li ima smisla ulagati u dobrovoljni penzioni fond paralelno sa indeksnim fondovima.

– Da li ima smisla uplaćivati u penzioni fond zajedno sa indeksnim fondovima? Imam oko 20 godina i već oko godinu dana svakog meseca ulažem dobar deo svoje plate (oko 700-800 evra) u indeksne fondove 80 odsto S&P 500, 20 procenata exus. Moj plan je da to nastavim do (nadam se ranije) penzije – piše u objavi.

Ona je dalje objasnila da je na poslu prihvatila ponudu poslodavca da joj svakog meseca uplaćuje oko 50 evra.

– Prihvatla sam ponudu poslodavca da mi svakog meseca uplaćuje oko 50 evra od moje bruto plate u 3. penzioni stub (čiji fond ima godišnji prinos od oko 6,34% odstood 2005. godine). U to vreme nisam bila u potpunosti informisana o tome, ali koliko sam znala, to je bio prilično dobar posao zbog isplate iz moje bruto plate + državnih podsticaja. Međutim, u poslednje vreme se malo više informišem i ispostavlja se da je, posebno u mojim mlađim godinama, ulaganje u fondove zapravo mnogo isplativije na duži rok zbog većih prinosa. Takođe, mogu da pristupim tom novcu tek sa 64 godine – navela je ona.

Drama u komentarima

Prvi komentar je naglasio važnost sigurnosti ulaganja:

– Uvek postoji sigurnost od vaše bruto plate. Povraćaj možda nije veliki, ali jeste sigurnost. To je cela poenta investiranja – imati tri penziona stuba koja su sigurna, a zatim investirati, ako imate viška, u akcije, nekretnine itd – glasi jedan od komentara.

Drugi korisnik je naglasio prednost poreskih olakšica:

– Treći stub od vaše bruto plate je odlična stvar za vas jer ne biste ni dobili deo tog novca, a država vas manje-više nagrađuje za izbegavanje poreza. Pored toga, odlično je jer ga ne možete dodirnuti, pa dolazi kao oročeni depozit. Ako vam se ne sviđa rast trećeg stuba, vidite da li možete da uplatite u PEPP sa drugim, ali onda nema državnih podsticaja – navodi se.

Još jedan korisnik komentarisao je ovu temu.

– Već ste sve rekli, samo ću istaći da ako već ulažete 800 evra, ovih 50 od vaše bruto plate vam neće mnogo značiti u S&P. Pogotovo što je to zapravo oko 35 evra neto, a to može biti prekretnica u vremenima velikih turbulencija, jer je to konzervativnija investicija i teoretski bi trebalo da ima blaži pad – kaže on.

Kontrola rizika

Još jedan komentator nas je podsetio na kontrolu rizika:

– DMF je odličan za mlade ljude i od bruto plate. Bruto vam daje dodatni fiktivni rast zbog poreskih odbitaka, dok je godišnji podsticaj dodatni rast – navodi on.

Pored toga, kako se tržište liberalizuje, fondovi će više ulagati u inostranstvo. Međutim, ljudi ignorišu poentu ovih fondova – oni nisu dizajnirani za rast po svaku cenu, ili kao S&P 500 gde postoje samo akcije. Oni vode računa da im je rizik umeren kako nemaju visoku volatilnost. Kontrolisani rizik znači manji rast.

– Zamislite da pre penzije doživite pad od 50%, a pošto ste u penziji, nema više dopunjavanja fonda… Kontrolisani rizik = niži rast. S&P 500 se smatra rizičnom investicijom – piše u komentaru.

– Kompanija mi je organizovala svoj 3. stub pre oko 10 godina. Sada imam skoro 11.000 evra, što mi se čini kao mnogo za investiciju u bruto vrednosti. Pravila su se malo promenila, pa moram da proučim jer se sećam da sam sa 53 godine mogao sve da podignem, a sada ne mogu… Pogledao sam sada, mogu da podignem 30 procenata posle 50. godine, od 2019. godine starosna granica za podizanje je 55 godina – piše jedan komentator.

BiznisKurir/BizPortal