Slušaj vest

Mirjana Todorović rođena je u Francuskoj, živela je u Beogradu i Moskvi, a onda se vratila na očevo imanje i na selo gde je započela biznis.

- Nije isto selo u Evropi i u Srbiji. Ali, ko pametno radi, rezultati dolaze iako organska proizvodnja, bez ikakvih hemikalija i pesticida, zahteva više truda. Ljudi u okolini su se malo čudili zašto je bašta od 30 ari bez najlona, zašto je moj paradajz bez hemije nego ga prskam koprivom koja je u vodi stajala šest-sedam dana... Ali iako sve radim po tom starom principu, sve od povrća i rađa - počinje priču Mirjana Todorović.

Od keteringa i poslastica koje bude pripremala za božićne praznike i januarske slave, Mirjana Todorović će ponovo deo prihoda donirati za bolesnu i siromašnu decu. Jer misija ove preduzimljive i sposobne žene u selu Kožuar kod Uba jeste proizvodnja zdrave hrane i humanitarni rad.

Rođena u Francuskoj, gde joj je otac 70-tih prošlog veka otišao na privremeni rad, odrasla u Lionu, a zatim godinama živela u Beogradu i Moskvi radeći za jednu inostranu firmu, Mirjana je pre šest godina donela odluku koja joj je promenila život – povratak na očevinu, oživljavanje seoskog domaćinstva i proizvodnja zdrave, organske hrane.

Jedina modernizacija traktor koji sama vozi

Pored povrtarstva, Mirjana obrađuje i zasade voća – šljive, jabuke, trešnje, breskve, kajsije, lešnika, kupine i maline, a tu je i vinograd. Uz stoku i živinu, kako kaže, uspela je da oformi samoodrživo domaćinstvo po principu stare maksime srpskog sela “da se u grad ide samo po so i petrolej za lampu”.

Praktično, jedina moderna tekovina joj je traktor kojim sama upravlja jer, uz osmeh objašnjava, “toliko dugo vozim automobil a traktor svakako nije avion”.

Zimnica ide i u inostranstvo

Od svega što joj, posle napornog dana koji počinje u 4.30 a završava se “kada se završi”, zemlja podari, Mirjana stvara kompletnu liniju zimnice – od turšije, preko sokova, do slatka.

- I zimnica je apsolutno bez konzervansa i veštačkih dodataka, po starim receptima od kojih mi je veliki broj prenela očeva majka koja je bila vrhunska domaćica. Kupaca ima iz svih krajeva Srbije, za neke proizvode i iz inostranstva – zadovoljna je Mirjana.

Konačno, tu je i kuhinja koju je ova domaćica takođe pretvorila u proizvodni “pogon” iz kojeg izlazi kompletni slani ketering i poslastice.

Donirala NURDOR-u, porodici stradaloj u požaru, siromašnima...

Deo svega što Mirjana proizvede i napravi donira u humanitarne svrhe, pre svega za bolesnu i decu bez roditeljskog staranja.

Poslednje akcije, pred kraj prošle godine, bile su da ceo prihod proizvoda njenog domaćinstva koji je bio izložen na bazaru u Ubu, donira NURDOR-u, nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka. Potom i višečlanoj porodici iz valjevskog sela Beomužević koja je u požaru ostala bez krova nad glavom. Uz njih, i za nekolicinu staračkih i siromašnih porodica koje su joj se javila obezbedila je deo zimnice.

- Deo prihoda od onoga što pripremam za božićne praznike, kao i za preostale krsne slave u januaru, takođe će biti doniran deci kojoj je pomoć potrebna. Svako dete zaslužuje da ima tortu za svoj rođendan, ko to ne može da priušti dovoljno je da se javi i torta će biti isporučena na kućni prag – poručuje Mirjana rukovodeći se maksimama da “naše malo nekome znači mnogo” i da se “dobro dobrim vraća”.

Od septembra i seoski turizam

A izreka “svoj na svome” joj je objašnjenje zašto se i pored napornog rada i svih izazova koje donosi poljoprivreda nikad ne bi vratila u grad.

Na očevini je, kako kaže, pronašla mir i sreću, ponosno odgajajući ćerku, učenicu osmog razreda koja je odličan đak i najbolji matematičar u opštini. Jedini žal, dodaje, ostaje to što njen pokojni otac nije dočekao da vidi sve što je izgradila.

- Svi planovi za budućnost vezani su za ovo domaćinstvo. Prvi od njih je da ono u septembru bude otvoreno i za posetioce, da uz smeštaj i domaću kuhinju, mogu da vide kako izgleda život u skladu sa prirodom i kako nastaju proizvodi organske poljoprivredne proizvodnje – kaže Mirjana.

Biznis Kurir/Blic