Slušaj vest

Ričard Mekdonald bio je vizionar i jedan od osnivača industrije brze hrane. Iako njegovo prezime danas krasi desetine hiljada restorana širom planete, Ričard i njegov brat Moris ušli su u istoriju kao ljudi koji su stvorili globalnu imperiju, a potom je prepustili jednom ambicioznom vizionaru i prodavcu.

Priča o braći Mekdonald predstavlja klasičan primer ostvarenja, ali i surove prirode "američkog sna". Njihovi roditelji bili su siromašni irski imigranti. Kada je njihov otac, nakon više od četiri decenije rada u fabrici obuće, otpušten bez penzije uz izgovor da je "jednostavno previše star", braća su donela sudbonosnu odluku. Gledajući oca kako ostaje bez ičega, zakleli su se da će postati milioneri do svoje pedesete godine i zaputili su se u Kaliforniju u potrazi za uspehom.

Revolucija u San Bernardinu

Braća su 1940. godine otvorila drive-in restoran u San Bernardinu, ali su 1948. godine donela odluku koja je zauvek promenila svet ugostiteljstva. Shvativši da najveći profit donose hamburgeri, zatvorili su restoran na nekoliko meseci i potpuno redizajnirali način rada.

Ričard i Moris Mekdonald
Foto: Ian L Sitren/ZUMA Press Wire / Shutterstock Editorial / Profimedia

Izbacili su sve što je zahtevalo escajg, skratili jelovnik na samo nekoliko stavki, hamburgeri, čizburgeri, pomfrit i pića, i uveli sistem koji su nazvali Speedee Service System. Bila je to preteča moderne proizvodne trake primenjene u kuhinji. Njihova ideja o jeftinom i standardizovanom obroku koji gost dobija za svega 30 sekundi, postavila je temelje industrije koja danas vredi stotine milijardi dolara. Zanimljivo je da originalni zaštitni znak restorana nije bio poznati klovn Ronald, već mali kuvar po imenu Speedee, koji je simbolizovao neverovatnu brzinu njihove usluge.

Kobni susret sa Rejom Krokom

Istorijska prekretnica dogodila se 1954. godine kada je u njihov život ušao Rej Krok, prodavac aparata za milkšejk. Krok je bio zapanjen činjenicom da jedan mali kalifornijski restoran naručuje čak osam njegovih uređaja (što je značilo da mogu da prave 40 šejkova istovremeno). Seo je u automobil i otišao da se lično uveri u to "čudo".

Odmah je prepoznao ogroman potencijal i shvatio da se ovakav sistem može preslikati na celu Ameriku. Krok je ubrzo postao njihov agent za franšize, ali su razlike u vizijama brzo isplivale na površinu. Dok su braća Mekdonald želela miran život, stabilan rad i kontrolu kvaliteta u manjem broju restorana, Krok je bio gladan svetske dominacije.

Ričard i Moris Mekdonald
Foto: Ian L. Sitren / Zuma Press / Profimedia

Milioneri protiv milijardera: Prodaja imperije

Tenzije su kulminirale 1961. godine, kada su Ričard i Moris prodali sva prava na kompaniju Reju Kroku za 2,7 miliona dolara. Prema njihovoj računici, nakon plaćanja poreza, svakom od njih dvojice ostalo bi tačno po milion dolara, čime su ispunili zavet koji su dali u mladosti.

Ipak, istorijska nepravda usledila je nakon prodaje. Krok je počeo u javnosti da se predstavlja kao isključivi osnivač McDonald's-a, nazivajući svoj prvi franšizni restoran u Ilinoisu "McDonald's broj 1".

"Čim smo prodali firmu, on je sebe unapredio u osnivača", izjavio je Ričard u jednom intervjuu 1991. godine. "Da smo znali šta će biti, on bi i dalje prodavao miksere."

Krok je u svojoj autobiografiji kasnije otvoreno priznao zašto je zadržao ime braće: bilo mu je potrebno zvučno ime i prepoznatljive zlatne arkade koje su braća dizajnirala. Kako je sam rekao, ime poput Krok zvučalo bi suviše grubo i ne bi privuklo američke porodice.

profimedia0340364897.jpg
Foto: Profimedia

Mit o "džentlmenskom dogovoru"

Iako su braća ostvarila svoj cilj i postala milioneri, ostali su bez procenta od buduće prodaje (tantijema) koji bi im doneo nezamislivo bogatstvo. U poslovnim krugovima i danas živi priča o "džentlmenskom dogovoru" i rukovanju kojim je Krok braći navodno obećao procenat od profita, ali taj uslov nikada nije stavljen na papir, pa samim tim nikada nije ni ispoštovan.

Kada je Rej Krok preminuo 1984. godine, njegovo bogatstvo se procenjivalo na preko milijardu dolara. Ričard Mekdonald je ostatak života proveo mirno, daleko od očiju javnosti, u svojoj kući u Nju Hempširu. Do kraja života je tvrdio da nije osećao gorčinu zbog bogatstva koje mu je izmaklo i da nikada nije zažalio zbog prodaje, iako je njegovo porodično ime postalo najveći simbol globalizacije.

Biznis Kurir