PLASTIČNI ŠPIJUNI U IZLOZIMA Ne trepću, ne govore, a sve vide: Da li vas lutke zaista posmatraju dok kupujete?
Uprkos rastu kupovine preko interneta, lutke za reklamiranje odeće trgovcima još uvek uvećavaju prihode i do 40%.
Pored ubeđivanja mušterija da će im prikazana odeća stajati kao salivena, ovi ćutljivi lobisti sve više služe i za špijuniranje potrošača.
Lutke za reklamiranje odeće su najzahvalniji zaposleni u tekstilnoj industriji. Ne traže platu, naknadu za topli obrok i prevoz, ne gunđaju i nikada ne stupaju u štrajk. Naprotiv, rade i onda kada se pogase svetla u izlozima, unutar prodavnica i tržnih centara.
Godinama mogu da obavljaju svoj posao bez godišnjeg odmora ili zamene. Taj posao se sastoji u tome da umesto reči, koriste svoje savršene proporcije da bi ubedile mušterije kako će i one izgledati podjednako privlačno ako kupe upravo taj komad odeće koji lutka nosi. To se naročito odnosi na kupce sa viškom kilograma ili nekim drugim fizičkim osobinama koje bitno odudaraju od trenutno nametnutog ideala lepote.
Kao što i ljudski manekeni ponekad za reklamne svrhe ustupaju samo pojedine delove svoga tela, ruke, noge, oči, tako i njihovi veštački pandani mogu biti svedeni na „parče“ koje najbolje ističe neki luksuzan detalj, skupoceni nakit, sat, unikatne cipele, šešir, naočare za sunce...
Ovaj specifičan prodajni kanal za „odnose sa kupcima“ prvi su izumeli krojači, među kojima su predvodili oni u Parizu i Londonu. Krojači su već u 19. veku počeli da stavljaju svoju odeću na predmete koji su podsećali na ljudski torzo, bez glave, ruku i nogu. Pravljeni su od drveta, papir-mašea, čak i od voska. Krojači su ih postavljali na stubove i zajedno sa nekim odevnim predmetom smeštali u izloge svojih radnji.
Kada je krenula masovna proizvodnja odeće početkom 20. veka, veštački manekeni su „evoluirali“. Pored ruku i nogu, ubrzo su dobili staklene oči i perike. Kompanija Adel Rustejn je 1960. napravila prvu lutku prema proporcijama i liku čuvene manekenke Tvigi, a usledili su i drugi modeli koji su imitirali popularne javne ličnosti. Nakon što su trgovci počeli da naručuju lutke za reklamiranje odeće i drugih predmeta „avionima i kamionima“, one su uporedo sa vrtoglavim rastom proizvodnje sve više postajale generičke.
Što viša moda, to veća cena
Danas proizvodnja ćutljivih manekena u svetu vredi oko 5,4 milijardi dolara, sa prognozama da će do 2030. premašiti iznos od 7,4 milijarde. Najveće tržište su Sjedinjene Države, čiji udeo na globalnom nivou iznosi preko 47% i gde se proizvede ove robe u vrednosti od 2,54 milijarde dolara godišnje.
Lutke se većinom prave od materijala na bazi plastike, koji su jeftiniji, a uz to proizvođači mogu da ih recikliraju i ponovo upotrebe za proizvodnju. Primera radi, britanska kompanija More Mannequins, od 2020. godine počela je da nudi modne lutke od poliuretana, ABS plastike i drugih recikliranih plastičnih materijala.
Jedan od vodećih svetskih proizvođača, američka kompanija Fusion Specialties, izrađuje lutke od materijala koji kombinuju staklo i plastiku, kako bi one mogle da prave što dinamičnije pokrete. Izradi prethodi vajanje u glini, ali sve više i uz pomoć 3D štampača. Bilo da je reč o skulpturi od gline ili 3D printu, prototip se dodatno dorađuje u radionici, gde specijalizovani majstori dodaju finese koji će lutku učiniti savršenom.
Manji deo firmi koristi za ovu proizvodnju drvo, metal, papir, penu, smolu i druge materijale. U poslednje vreme se insistira na sirovinama koje odlikuje veliki stepen biorazgradivosti. Tako škotska kompanija Morplan nudi lutke izrađene od bio-smole, papira sačinjenog od tropskih palmi i pirinčanog praha.
Mada prosečnom kupcu lutke izgledaju manje-više isto, to ne važi i za džepove trgovaca, jer zavisno od materijala i potreba naručioca razlikuje se i cena. Najjeftiniji veštački manekeni koštaju oko 150 dolara, a oni boljeg kvaliteta od 450 do 1.300 dolara po komadu. Postoje i ograničene serije za najpoznatije modne kuće, pa u svetu visoke mode jedna ovakva lutka može da košta 4.500 dolara.
Roboti manekeni
Japanske kompanije su još pre šest godina počele da proizvode robotizovane modne lutke, a sada svi ključni igrači na ovom tržištu nude manekene čiji život se zasniva na robotskoj tehnologiji i veštačkoj inteligenciji.
Euveka, francuski proizvođač lutaka za krojače predstavio je novi model pametne lutke koja pomoću aplikacije može za 90 sekundi da se transformiše u bilo koji oblik ljudskog tela i pogodna je za sve vrste i veličine odeće. Proizvođači tvrde da njihova tehnologija štedi 40% vremena koje je potrebno dizajnerima za izradu prototipa.
Sa rastom kupovine preko interneta, uvećava se i broj tehnoloških platformi na kojima odeću reklamiraju virtuelne lutke. Outform, globalna agencija za inovacije u maloprodaji lansirala je još napredniju interaktivnu platformu za prodaju odeće. Ona omogućava kupcima da preko svojih pametnih telefona sami oblače digitalnog manekena u odeću koja ih interesuje.
Uprkos sve većem broju lenjih kupaca, koji svoj komoditet ne žele da žrtvuju samo zato da bi pipnuli i probali odevni predmet koji nameravaju da kupe, fizičke prodavnice se i dalje drže, a sa njima i lutke. Njihov kec iz rukava su velike akcije, kada ih opsedaju potrošači koji žele da kupe što veći broj artikala po što nižoj ceni. Upućeni u ovo tržište tvrde da odeća koja se reklamira na lutkama donosi i do 40% veće prihode.
Trgovci najviše kupuju lutke koje promovišu žensku odeću, jer žene i dalje predvode u mahnitom bacanju para na krpice. Kod muške garderobe, na ceni su „mišićave“ lutke, budući da muškarci najviše kupuju sportsku odeću. Kada je reč o dečijoj garderobi, najtraženije su lutke na koje je moguće navući što više različitih komada odeće, ne bi li se ovakvim, slojevitim načinom oblačenja izvuklo što više novca od roditelja.
Lutke sa stavom
Borba za opstanak u svetu koji postaje sve više virtuelan, primorala je vlasnike prodavnica i tržnih centara da se ponovo okrenu od generičkih ka lutkama „sa identitetom“, po kojima će se razlikovati od ostalih. Te razlike nisu vidljive samo u fizičkim karakteristikama i materijalima od kojih su lutke izrađene, već i društvenom stavu koji one promovišu.
Nije više retkost da prodavci umesto „izgladnelih“ lutaka, koje su mršave do iznemoglosti, poručuju one koje svojim oblinama više nalikuju prosečnom potrošaču. Vlasnici trgovina za izrazito krupne ili punačke kupce, ne beže ni od toga da poručuju lutke sa „pivskim stomacima“ ili pozamašnim zadnjicama, ne bi li dokazali da njihova odeća savršeno odgovara i onima koje priroda nije obdarila manekenskim stasom. Ima čak i lutaka koje svojim odećom i pozama izražavaju određeni politički stav, iako su ovakvi marketinški potezi i dalje retki.
Da modne lutke mogu da „progovore“ o ključnim razlikama među kulturama svedoči i primer iz Avganistana. Nakon što su talibani ponovo osvojili vlast u ovoj zemlji pre četiri godine, Ministarstvo za podsticanje vrlina i sprečavanje poroka naredilo je da se uklone glave lutkama u prodavnicama jer su uvredljive za islam. Uprkos negodovanju trgovaca da lutke za reklamiranje odeće postoje u svim muslimanskim zemljama, te da će biti na ogromnoj šteti jer su ih plaćali najmanje 150 dolara po komadu, talibanska vlada je oštro kaznila sve one koji nisu „obezglavili“ svoje plastične manekene.
S druge strane, burna negodovanja u zapadnoj javnosti izazvala je odluka pojedinih kompanija da im lutke u prodavnicama posluže kao špijuni. Reč je o praksi da se u oči lutaka ugrađuju kamere, koje pomoću softvera mogu da utvrde rasu, pol, starost i neke druge osobine kupaca. Mada prodavci tvrde da im lutke špijuni služe za prikupljanje informacija radi poboljšanja asortimana, u stvarnosti je većina ovakvih naprava instalirana da bi se sprečile krađe. Jedna od prvih kompanija koja je uvela lutke špijune pre više od decenije je poznati italijanski proizvođač odeće Benetton.
biznis.kurir.rs/Biznis & finansije
KO IMA PRAVO NA UMANJENJE POREZA NA IMOVINU? Rok za plaćanje ističe sutra, a možete znatno da smanjite iznos