Mislite da je stisak ruke dovoljna garancija? Advokat otkriva jedini pravi način da osigurate povraćaj svake pozajmljene pare
Mnoge priče koje svoj epilog dobiju pred sudom, neretko praćene uništenim prijateljstvima i prekinutim rodbinskim vezama, počinju dobro poznatom rečenicom "Ma, znam ga ceo život, ne treba meni papir." Građani Srbije i dalje često pozajmljuju novac prijateljima, rođacima i komšijama oslanjajući se isključivo na poverenje i datu reč, čvrsto verujući da između bliskih ljudi ugovor i birokratija nisu potrebni.
Kako se pravno zaštiti
Da bi se izbegli iscrpljujući scenariji, neophodno je pozajmicu pravno i formalno osigurati. Advokat Nikola Premović ističe da oslanjanje na usmene dogovore nosi ogroman rizik, te da građani moraju preduzeti konkretne pravne korake prilikom predaje novca.
Njegov glavni savet jeste izbegavanje predaje gotovine "na ruke" i obavezno uključivanje institucija u sam proces. Umesto običnih papira i usmenih obećanja, advokat sugeriše najsigurniji pravni put:
- Apsolutno preporučujem zaključenje ugovora o zajmu u formi izvršne isprave solemnizovane kod javnog beležnika, sa obavezom Zajmoprimca da po isplati zajma potpiše, overi kod javnog beležnika potvrdu da je primio novčani iznos koji je predmet zajma - kaže za Biznis Kurir.
Premović dalje pojašnjava da sam novac mora biti uplaćen isključivo prenosom sa tekućeg računa lica koje daje zajam na račun lica koje novac prima. Prednost ovakvog, formalizovanog pristupa je ogromna. Ukoliko dužnik ne ispoštuje rokove, poverilac ne mora da prolazi kroz mučne i dugotrajne parnice.. Umesto toga, sa ovako overenim ugovorom, postupak prinudne naplate se može pokrenuti neposredno po isteku roka, i to preko nadležnog javnog izvršitelja.
Kada su u pitanju pozajmice većih novčanih iznosa, advokat navodi da je najsigurnija opcija ustanovljenje založnog prava, odnosno stavljanje hipoteke na nepokretnost koja je u vlasništvu dužnika, ukoliko je on poseduje.
Dokazivanje pred sudom
Ukoliko se građani ipak nađu u situaciji da moraju pred sud jer pravila nisu ispoštovana u startu, postavlja se pitanje šta sud zapravo priznaje kao dokaz.
Upravo u ovu zamku upao je Petar M. iz Sremske Mitrovice. Vođen dugogodišnjim poznanstvom, Petar je komšiji pozajmio 3.000 evra za kupovinu automobila, uz usmeni dogovor da novac bude vraćen za šest meseci. Nije tražio priznanicu, svedoka nije bilo, a sve se završilo stiskom ruke. Problem je nastao kada je rok istekao, a komšija odbio da vrati novac, iznoseći pred sudom tvrdnju da se nije radilo o pozajmici, već o poklonu.
Ako se nađete u situaciji da dužnik tvrdi da je novac dobio na poklon, advokat Premović napominje da je tada izuzetno nezahvalno dokazati suprotno. U takvim okolnostima, jedina nada mogu biti prisutni svedoci.
- U navedenom slučaju je teško dokazati da je novac pozajmljen. Ako je prilikom zaključenja i izvršenja Ugovora o zajmu bilo svedoka, predlaže se na sudu njihovo saslušanje, pa će sud ceniti verodostojnost njihovih iskaza.
Pored ovih, apsolutno najsigurnijih dokaza, pravna praksa pokazuje da čak i manji materijalni tragovi mogu biti od presudnog značaja. Advokati savetuju da se, čak i kada novac pozajmljujete najbližima, primopredaja potvrdi makar kratkom pisanom prepiskom. SMS, Vajber poruka ("Uplatio sam ti danas onih 1.000 evra pozajmice, dogovorili smo se da vratiš do decembra") na koju druga strana odgovori potvrdno, može biti slamka spasa pred sudom i uštedeti vam hiljade evra.
Iako zakon priznaje usmene ugovore, jasno je da oni u praksi funkcionišu samo dok traje poverenje. Sud, sa druge strane, ne sudi na osnovu dobrih namera i poljuljanog poverenja, već isključivo na osnovu dokaza. Zato je zaključak struke jednostavan, verujte ljudima koliko god želite, ali kada je reč o finansijama, stavite dogovor na papir. To je jedini način da osigurate svoj novac i sačuvate međuljudske odnose od javnih skandala i sudskih klupa.
Biznis Kurir