Slušaj vest

Tamo 32-godišnji Dejan već deset godina neguje veštinu staru koliko i sama sela – šišanje ovaca. Iako je školovan za električara i radi kao dostavljač, kad dođe sezona, makaze i mašinice za ovce postaju njegov glavni alat.

„Sve je počelo sasvim slučajno. Došao sam kod babe i zatekao je kako se muči da običnim makazama ošiša ovcu. Pomogao sam joj, a to je videla i komšinica. Pa sam i njoj pomogao. Posle sam pričao kolegama na poslu, pa su i oni tražili. Tako se to zakotrljalo, i evo već deset godina šišam“, priseća se Dejan.

Danas u sezoni uspe da ošiša i do 5.000 ovaca, a to je brojka koja ga svrstava među retke ljude u ovom poslu. Jer, iako na prvi pogled izgleda lako, šišanje ovaca zahteva snagu, brzinu i neverovatnu spretnost.

Ali Dejan nije sam u tome. Njegov verni pomoćnik je pas Tina, rase border koli. „Nema boljeg psa za ovaj posao. Kad treba okupiti ovce, Tina je nezamenjiva. Kažem uvek – sa njom sam spreman svakome da izađem na crtu“, dodaje Dejan s osmehom.

Iako je živeo u gradu, jedno vreme i u Banjaluci, život na asfaltu mu nije prijao. Preselio se na imanje suprugine porodice u selu, gde, kako kaže, sve ima više smisla:

„Grad nije za mene. Od malih nogu sam uz životinje i tu se najbolje osećam.“

Kurir/nezavisne