Slušaj vest

Zima je te 1955. bila toliko jaka da zbog zavejanih puteva Zlata nije mogla neko vreme da se vrati u Sarajevo, pa je u ondašnjoj Jugoslaviji krenula da traži privremeni posao dok se ne vrati kući.

Mećava ju je tada zatekla u Zagrebu i dok je zaglavljena sedela u tom gradu, pronašla je oglas za hemijskog tehničara u "Podravki", hrvatskoj fabrici iz Koprivnice, gradića koji je u to vreme grcao u krizi.

Prijavila se i odmah je bila primljena. I tu počinje neverovatna priča o ondašnjem proizvodu koji je proslavio tadašnju Jugoslaviju širom sveta. Inače, profesorka Zlata Bartl rođena je u februaru 1920. u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, gde se i odškolovala. 

Vremenom je napredovala, i već sledeće godine otišla je u Koprivnicu i započela istraživački rad u Podravkinom centru.

Screenshot 2025-02-13 134202.png
Foto: screenshot YT/podravkasocial

Nakon četiri godine rada, 1959. godine sinula joj je sjajna ideja, naime ona je smislila i napravila začin koji do tada u svetu nije postojao. Proizvod je oduševio ostale u firmi i nazvali su ga "vegeta 40", a kasnije mu je ime promenjeno u samo u "vegeta".

 U to vreme, živela je u skromnoj fabrici u Koprivnici zajedno sa kolegama, delivši sa njima jedan obrok dnevno. Grad je bio potpuno nerazvijen i siromašan. Sve je rađeno uz pomoć štapa i kanapa, dovijali su se na razne načine da proizvod izgleda barem pristojno.

Ulice su bile blatnjave i grad je bio nerazvijen. Sve je bilo teška improvizacija - ivice kesica za ambalažu su lepili peglama koje su pozajmljivali od žena iz okolnih kuća.

Međutim, vegeta je brzo postala neverovatno popularna u celoj Jugoslaviji, a zatim je počela da se širi. Danas se prodaje u više od 40 zemalja sveta, na svim kontinentima. Zahvaljujući Zlati i njenom izumu, Podravka je sa ovim, svojim najprodavanijim proizvodom, postala globalna kompanija, a siromašan gradić Koprivnica je procvetao.

Više od 50 kompanija širom sveta je pokušalo da iskopira ovaj začin svojom verzijom "zamene". Zlata je tokom života dobijala razna priznanja, a preminula je 2008. godine u 88. godini života.

Imala samo jednu ljubav koju nikad nije prebolela

Zlata je u ranoj mladosti imala ljubav koju nikada nije prebolela, i kasnije se nikada više nije udavala. Umesto toga, posvetila se naučnom radu.

U jednom intervju je rekla koji je bio recept njenog uspeha:

„Čitavog života sam sanjala da stvorim nešto što će biti korisno. Volela sam puno da učim, čitam i proučavam neke stvari koje nisu bile u mom fahu, pa i po cenu neprospavane noći.“

 Zlata Bart dobila je razna odlikovanja i priznanja: trg u Koprivnici, park u Zagrebu, spomen-sobu u “Podravki”, proglašena je počasnom građankom Koprivnice... Umrla je 2008. godine u 88. godini života. Danas postoji fondacija “Zlata Bartl” koja svake godine daje istoimene stipendije najtalentovanijim studentima za podršku naučno-istraživačkih radova.

Iza nje je međutim ostalo najveće priznanje koje je zaradila još za života kad su je nazvali "teta vegeta".

Kurir.rs/Nezavisne/Facebook 

Život

Žena koja je izmislila vegetu: Ko je Zlata Bartl, teta koja je napravila začin koji obožavamo?

Žena koja je izmislila vegetu: Ko je Zlata Bartl, teta koja je napravila začin koji obožavamo?
Telegraf.rs

Nevjerovatna priča o Zlati Bartl, ženi koja je izmislila “Vegetu”, postala je pravi hit na društvenim mrežama.

Zlata je rođena u februaru 1920. u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, gdje je i završila građansku školu i gimnaziju.

Igrom slučaja, 1955. našla se u Zagrebu, a veliki snijeg zavijao je sve puteve u Jugoslaviji. Zbog zavijanih puteva, dugo nije mogla da se vrati u rodno Sarajevo.

Provodeći vrijeme u zavijanom Zagrebu, Zlata je pokušala da nađe posao. Prijavila se na oglas za hemijskog tehničara u “Podravki” i bila je primljena.

Vremenom je napredovala, i već sljedeće godine otišla je u Koprivnicu i započela istraživački rad u Podravkinom centru. Godine 1959. smislila je i napravila začin koji do tada u svijetu nije postojao. Nazvali su ga “Vegeta 40″, a kasnije je ime promijenjeno u samo “Vegeta”.

U to vrijeme, živjela je u skromnoj fabrici u Koprivnici zajedno s kolegama, dijelivši s njima jedan obrok dnevno. Ulice su bile blatnjave i grad je bio nerazvijen. Sve je bilo teška improvizacija – ivice kesica za ambalažu su lijepili peglama koje su pozajmljivali od žena iz okolnih kuća.

“Vegeta” je preko noći postala nevjerovatno popularna u cijeloj Jugoslaviji, a zatim je počela da se širi i u okolnim zemljama. Danas se “Vegeta” prodaje u preko 40 zemalja svijeta na svim kontinentima.

Zahvaljujući Zlati i njenom izumu, “Podravka” je s ovim svojim najprodavanijim proizvodom postala globalna kompanija, a siromašan gradić Koprivnica je procvjetao. Preko 50 kompanija širom svijeta je pokušalo da iskopira ovaj začin svojom verzijom “zamjene”.

Zlata je u ranoj mladosti imala ljubav koju nikada nije preboljela, i kasnije se nikada više nije udavala. Umjesto toga, posvetila se naučnom radu.

- Čitavog života sam sanjala da stvorim nešto što će biti korisno. Voljela sam puno da učim, čitam i proučavam neke stvari koje nisu bile u mom fahu, pa i po cijenu neprospavane noći – govorila je Zlata.

Zlata Bart dobila je razna odlikovanja i priznanja: trg u Koprivnici, park u Zagrebu, spomen-sobu u “Podravki”, proglašena je počasnom građankom Koprivnice (tek 2006. uz Alojza Mocka i Žarka Dolinara), dobila je nagradu Večernjeg lista za životno djelo i mnoge druge nagrade.

Umrla je 2008. godine u 88. godini života.

Danas postoji fondacija “Zlata Bartl” koja svake godine daje istoimene stipendije najtalentovanijim studentima za podršku naučno-istraživačkih radova.