Slušaj vest

Američki investicioni fond „Karlajl“ nalazi se nadomak preuzimanja mreže benzinskih stanica „Lukoila“ u Srbiji, kao i dela međunarodne imovine ove ruske kompanije. Prema oceni brokera Branislava Jorgića, takva promena vlasništva ne bi imala negativan uticaj na domaće tržište goriva, već bi mogla da doprinese većoj sigurnosti u snabdevanju.

Ukoliko se realizuje dogovor, američka grupa „Karlajl“ mogla bi da zauzme drugo po značaju mesto na tržištu naftnih derivata u Srbiji. Ovaj fond je postigao sporazum sa „Lukoilom“ o kupovini njegove imovine van Rusije, kojom iz Moskve više nije moguće upravljati zbog američkih sankcija.

Da bi transakcija bila završena, neophodna je saglasnost američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAK), iste institucije koja odlučuje i o davanju dozvole za eventualnu prodaju NIS-a mađarskoj kompaniji MOL.

Rok koji su Sjedinjene Američke Države postavile „Lukoilu“ za prodaju imovine izvan Rusije, čija se vrednost procenjuje na oko 22 milijarde dolara, ističe 28. februara.

Broker Branislav Jorgić naveo je da je „Karlajl“ jedan od najvećih američkih investicionih fondova, sa imovinom vrednom oko 475 milijardi dolara, što višestruko premašuje bruto domaći proizvod Srbije.

- Da bismo razumeli razmere, BDP Srbije iznosi oko 100 milijardi evra, odnosno približno 117 milijardi dolara, dok ‘Karlajl’ upravlja aktivom četiri puta većom od toga - naveo je Jorgić.

- Ako praktično dobiju saglasnost OFAK-a, znači da je to kompanija, odnosno investicioni fond koji je podržan od strane države. Tako da u ovom trenutku to još uvek ne znam - rekao je Jorgić.

Značaj moguće promene vlasništva za Srbiju

Prema njegovim rečima, eventualna promena vlasnika „Lukoilove“ imovine u Srbiji ne bi trebalo da poremeti domaće tržište goriva, već bi mogla da ukloni potencijalne rizike u lancu distribucije.

- Najvažnije je da se reši potencijalni problem u distribuciji naftnih derivata i da nam to više ne visi nad glavom. Sa te strane, za Srbiju je ovo finansijski neutralna, ali tržišno važna pozicija - objašnjava Jorgić.

On ističe i da je malo verovatno da će investicioni fond dugoročno zadržati vlasništvo nad maloprodajnom mrežom, jer je uobičajena praksa takvih fondova da u roku od tri do pet godina unaprede poslovanje i potom prodaju imovinu.

- Tu se možda otvara i prostor za Srbiju, bilo da se uključi država ili konzorcijum domaćih kompanija u eventualnu buduću kupovinu te distributivne mreže - kaže Jorgić.

„Lukoil“ u Srbiji trenutno raspolaže sa 112 benzinskih stanica i dva skladišta.

Cene goriva ostaju iste

Kada je reč o cenama goriva, Jorgić smatra da potrošači ne bi trebalo da očekuju promene, budući da država i dalje ima presudan uticaj na njihovo formiranje.

- Više od 50 odsto konačne cene goriva čine akcize, porezi i takse, tako da promena vlasnika sama po sebi ne može značajnije da utiče na cene na pumpama - istakao je Jorgić.

Na kraju, on naglašava da prodaja međunarodne imovine „Lukoila“ nema neposredne veze sa eventualnim procesom prodaje NIS-a, jer se radi o dva odvojena pravna i tržišna postupka.

Biznis Kurir/RTS

Američki investicioni fond „Karlajl“ nalazi se nadomak preuzimanja mreže benzinskih stanica „Lukoila“ u Srbiji, kao i dela međunarodne imovine ove ruske kompanije. Prema oceni brokera Branislava Jorgića, takva promena vlasništva ne bi imala negativan uticaj na domaće tržište goriva, već bi mogla da doprinese većoj sigurnosti u snabdevanju.

Ukoliko se realizuje dogovor, američka grupa „Karlajl“ mogla bi da zauzme drugo po značaju mesto na tržištu naftnih derivata u Srbiji. Ovaj fond je postigao sporazum sa „Lukoilom“ o kupovini njegove imovine van Rusije, kojom iz Moskve više nije moguće upravljati zbog američkih sankcija.

Da bi transakcija bila završena, neophodna je saglasnost američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAK), iste institucije koja odlučuje i o davanju dozvole za eventualnu prodaju NIS-a mađarskoj kompaniji MOL.

Rok koji su Sjedinjene Američke Države postavile „Lukoilu“ za prodaju imovine izvan Rusije, čija se vrednost procenjuje na oko 22 milijarde dolara, ističe 28. februara.

Govoreći za RTS, broker Branislav Jorgić naveo je da je „Karlajl“ jedan od najvećih američkih investicionih fondova, sa imovinom vrednom oko 475 milijardi dolara, što višestruko premašuje bruto domaći proizvod Srbije.

„Da bismo razumeli razmere, BDP Srbije iznosi oko 100 milijardi evra, odnosno približno 117 milijardi dolara, dok ‘Karlajl’ upravlja aktivom četiri puta većom od toga“, naveo je Jorgić.

„Ako praktično dobiju saglasnost OFAK-a, znači da je to kompanija, odnosno investicioni fond koji je podržan od strane države. Tako da u ovom trenutku to još uvek ne znam“, rekao je Jorgić.

Značaj moguće promene vlasništva za Srbiju

Prema njegovim rečima, eventualna promena vlasnika „Lukoilove“ imovine u Srbiji ne bi trebalo da poremeti domaće tržište goriva, već bi mogla da ukloni potencijalne rizike u lancu distribucije.

„Najvažnije je da se reši potencijalni problem u distribuciji naftnih derivata i da nam to više ne visi nad glavom. Sa te strane, za Srbiju je ovo finansijski neutralna, ali tržišno važna pozicija“, objašnjava Jorgić.

On ističe i da je malo verovatno da će investicioni fond dugoročno zadržati vlasništvo nad maloprodajnom mrežom, jer je uobičajena praksa takvih fondova da u roku od tri do pet godina unaprede poslovanje i potom prodaju imovinu.

„Tu se možda otvara i prostor za Srbiju – bilo da se uključi država ili konzorcijum domaćih kompanija u eventualnu buduću kupovinu te distributivne mreže“, kaže Jorgić.

„Lukoil“ u Srbiji trenutno raspolaže sa 112 benzinskih stanica i dva skladišta.

Cene goriva ostaju iste

Kada je reč o cenama goriva, Jorgić smatra da potrošači ne bi trebalo da očekuju promene, budući da država i dalje ima presudan uticaj na njihovo formiranje.

„Više od 50 odsto konačne cene goriva čine akcize, porezi i takse, tako da promena vlasnika sama po sebi ne može značajnije da utiče na cene na pumpama“, istakao je Jorgić.

Na kraju, on naglašava da prodaja međunarodne imovine „Lukoila“ nema neposredne veze sa eventualnim procesom prodaje NIS-a, jer se radi o dva odvojena pravna i tržišna postupka.