U litijum je zagledan ceo svet, pa tako interesovanje za projekat „Jadar“ prelazi granice Srbije. Na dnevnom nivou su aktivni domaći stručnjaci koji razdvajaju istine od laži i činjenica od dezinformacija. Njihova težnja je da otvore prostor relevantnim informacijama u javnom mnjenju koje je prilično zatrovano izvitoperenim interpretacijama celog projekta.

S obzirom na važnost čitavog projekta za Evropu, logično je postojanje interesovanja stranih eksperata. Nikome nije u interesu da se realizuje projekat koji ne bi ispunjavao prvenstveno propise Srbije, a potom i Evropske unije. Jedan od onih koji su za domaću javnost izneli svoje mišljenje je prof. dr Majkl Tost sa Univerziteta Leoben u Austriji.

Kao šef Katedre za rudarsko inženjerstvo i ekonomiku mineralnih sirovina, on ima neposredan uvid u naučne načine na koji rudarski projekti mogu uticati na životnu sredinu, što jeste i najveća zabrinutost građana oko projekta „Jadar“. Osim teorijskog, on je imao i praktično iskustvo bavljenja rudarstvom, ali i rada na projektima kroz Svetski ekonomski forum.


- Mislim da je veoma važo reći da će ovaj projekat imati slab uticaj na životnu sredinu i veoma je bitno istaći da neće doći do negativnog uticaja - ističe svoj stav profesor Tost.


Kako je već isticano, ceo projekat je osmišljen u okviru održivog rudarstva što podrazumeva zatvaranje rudnika i rekultivaciju zemljišta. Profesor Tost je po tom pitanju kao ključni faktor ističe uspostavljanje sistema za zaštitu životne sredine i dodaj da je rudarenje uvek ograničeno i uvek se mora pažljivo planirati.


- Obično se prvo pravi plan pre nego što se počne sa iskopavanjem rude. U planiranje rudarenja bitno je da bude uključena čitava zajednica. Tada se traže zajednička rešenja i benefiti koje će doneti eksploatacija određene rude - poručuje prof. dr Majkl Tost.


U Srbiji je, pak, jedan deo društva, ali i akademske zajednice oštro oponentnog stava prema projektu „Jadar“ i uopšte ne želi da se otvori za razgovor.

Iz iskustva sa fakulteta profesor Tost kaže da su trenutno uključeni u istraživanje projekta „Jadar“ u praksi, što se obavlja u okviru Evropskog istražvačkog proekta. On dodaje da je fokus na pronalaženju i unapređenju rešenja za ono što je prvo planirano i ono što predstavlja održivost ovog projekta u budućnosti.


- Projekat „Jadar“ je nalazište svetske klase, a ceo projekat su isplanirali stručnjaci iz moje oblasti. Cilj je ne samo eksploatacija litijum-karbonata kao proizvoda u lancu vrednosti, već i njegova upotreba za proizvodnju litijum-jonskih baterija. Ako bi Srbija bila otvorena za jedan ovakav projekat, onda bi srpski narod imao veliku korist od toga - jasno zaključuje profesor Majkl Tost. U litijum je zagledan ceo svet, pa tako interesovanje za projekat „Jadar“ prelazi granice Srbije.

Na dnevnom nivou su aktivni domaći stručnjaci koji razdvajaju istine od laži i činjenica od dezinformacija. Njihova težnja je da otvore prostor relevantnim informacijama u javnom mnjenju koje je prilično zatrovano izvitoperenim interpretacijama celog projekta.


S obzirom na važnost čitavog projekta za Evropu, logično je postojanje interesovanja stranih eksperata. Nikome nije u interesu da se realizuje projekat koji ne bi ispunjavao prvenstveno propise Srbije, a potom i Evropske unije. Jedan od onih koji su za domaću javnost izneli svoje mišljenje je prof. dr Majkl Tost sa Univerziteta Leoben u Austriji.


Kao šef Katedre za rudarsko inženjerstvo i ekonomiku mineralnih sirovina, on ima neposredan uvid u naučne načine na koji rudarski projekti mogu uticati na životnu sredinu, što jeste i najveća zabrinutost građana oko projekta „Jadar“. Osim teorijskog, on je imao i praktično iskustvo bavljenja rudarstvom, ali i rada na projektima kroz Svetski ekonomski forum.


- Mislim da je veoma važo reći da će ovaj projekat imati slab uticaj na životnu sredinu i veoma je bitno istaći da neće doći do negativnog uticaja - ističe svoj stav profesor Tost.


Kako je već isticano, ceo projekat je osmišljen u okviru održivog rudarstva što podrazumeva zatvaranje rudnika i rekultivaciju zemljišta. Profesor Tost je po tom pitanju kao ključni faktor ističe uspostavljanje sistema za zaštitu životne sredine i dodaje da je rudarenje uvek ograničeno i uvek se mora pažljivo planirati.


- Obično se prvo pravi plan pre nego što se počne sa iskopavanjem rude. U planiranje rudarenja bitno je da bude uključena čitava zajednica. Tada se traže zajednička rešenja i benefiti koje će doneti eksploatacija određene rude - poručuje prof. dr Majkl Tost.


U Srbiji je, pak, jedan deo društva, ali i akademske zajednice oštro oponentnog stava prema projektu „Jadar“ i uopšte ne želi da se otvori za razgovor. Iz iskustva sa fakulteta profesor Tost kaže da su trenutno uključeni u istraživanje projekta „Jadar“ u praksi, što se obavlja u okviru Evropskog istražvačkog projekta. On dodaje da je fokus na pronalaženju i unapređenju rešenja za ono što je prvo planirano i ono što predstavlja održivost ovog projekta u budućnosti.


- Projekat „Jadar“ je nalazište svetske klase, a ceo projekat su isplanirali stručnjaci iz moje oblasti. Cilj je ne samo eksploatacija litijum-karbonata kao proizvoda u lancu vrednosti, već i njegova upotreba za proizvodnju litijum-jonskih baterija. Ako bi Srbija bila otvorena za jedan ovakav projekat, onda bi srpski narod imao veliku korist od toga - jasno zaključuje profesor Majkl Tost.

BiznisKurir.rs