Slušaj vest

Vila Minc jedna je od lepših, ali i zapuštenijih istorijskih vila na liburnijskoj rivijeri, koja se tokom tri decenije propadanja od dragulja Ičića i Opatije pretvorila u ruglo.

Ovo austrougarsko zdanje iz 1911. godine, smešteno uz magistralni put koji prolazi kroz Ičiće, sagradio je Jakob Ludvig Minc, kamenorezac i vlasnik kamenoloma u Južnom Tirolu, kao i jedan od glavnih koncesionara prvog električnog tramvaja koji je povezivao Matulje, Opatiju i Lovran.

Reč je o višespratnoj građevini površine 1.200 kvadratnih metara sa kulom, kojoj se poslednjih godina počeo urušavati i krov, dok je ono što je ostalo od enterijera uništeno u požaru. Vila se nalazi na imanju površine 5.000 kvadratnih metara, koje se proteže do šetališta Lungomare i ACI marine, a navodno je nastala kao ljubavni dar inženjera Minca njegovoj voljenoj supruzi Emi.

Pre nekoliko meseci započela je obnova vile, a njeno spašavanje preuzeo je Eduard Maržić, preduzetnik poznat po ambicioznim, ali kontroverznim projektima poput „Zlatne obale Hrvatske“ na Pagu, kojima je šokirao deo hrvatske javnosti koji se zalaže za očuvanje jadranske obale, već ionako nagrižene „turistizacijom“.

Eduard Maržić, nekadašnji predsednik Hrvatske zadruge kampova, odavno ima reputaciju neobičnog „vizionara“ hrvatskog turizma, čiji su projekti upitne izvodljivosti zbog zakonske regulative koja ne dozvoljava intervencije u prirodi kakve je on zamislio. Vlasnik je kampa Šimuni na Pagu, a domaća javnost ga je upoznala pre petnaestak godina kada se zalagao da se delovi kamene obale samelju buldožerima i bagerima kako bi se od stena napravile atraktivne plaže i povećao turistički potencijal.

"Zlatna obala Hrvatske“ Maržićev je životni projekat i podrazumeva izgradnju šest kilometara dugog kanala u stilu francuskog Port Grimauda, gradića u blizini Sen Tropea, sagrađenog sredinom 60-ih godina u venecijanskom stilu. Kanal bi „prepolovio“ ostrvo i olakšao navigaciju, povezujući se sa kanalom od grada Paga do Košljuna. Prema Maržićevoj ideji, bio bi okružen elitnim vilama za prodaju, gde bi svaki vlasnik kuće imao i sopstveni vez za brod.

Edo Maržić
Foto: Youtube/HRT

U svojim istupima, ovaj preduzetnik nije krio ambiciju da projekat predstavi kao „nacionalni strateški interes“, javno apelujući na podršku državnih institucija i ubrzanu proceduru izdavanja dozvola. Paški grad na vodi sa dve hiljade kuća, koji bi trebalo da nikne uz mesto Dinjiška na jugu ostrva, u plitkoj uvali gde se sada nalazi napuštena solana, do danas nije odobren. Pitanje je da li će ikada biti, s obzirom na to da su se vremena promenila u odnosu na 60-e godine prošlog veka i da se danas, čak i u Hrvatskoj, mora voditi računa o održivom turizmu i negativnim uticajima na životnu sredinu.

Krajem 2023. godine, Maržić je ponovo punio novinske stupce kada je, zajedno s drugim akterima iz sličnog poslovnog miljea, uhapšen u akciji hrvatskog USKOK-a, što je dodatno bacilo svetlo na njegovu nekonvencionalnu preduzetničku filozofiju, koja često balansira između grandioznih vizija i pravnih prepreka. USKOK je bivšu službenicu Šibensko-kninske županije, Nedu Livljanić, teretio za izdavanje nezakonitih rešenja za kampove, a u fokusu istrage našao se i zagrebački preduzetnik Zoran Pripuz.

On je od Maržića, koji je bio u bliskim odnosima s Livljanićevom, tražio da od bivše županijske službenice ishodi papire za kamp na Murteru. Prema USKOK-u, oni su znali da kamp nema upotrebnu dozvolu i da se katastarske parcele na kojima je trebalo da se ishodi dozvola nalaze izvan građevinskog područja, kao i da Pripuz nije vlasnik svih parcela. Maržić u ovom slučaju nije bio glavni osumnjičeni i nije dokazano da je imao ikakvu imovinsku korist, te ga Državno tužilaštvo nije ni zadržalo u istražnom zatvoru, već je odmah pušten. Ipak, akcija je razotkrila modus operandi ljudi iz takvog poslovnog miljea i njihov odnos prema procedurama.

Vila Minc zaštićeno je kulturno dobro, a nakon Drugog svetskog rata bila je nacionalizovana i od 1952. godine služila kao odmaralište za decu iz Makedonije („Detska radost“). Tokom 90-ih, za vreme rata, u njoj su bili smeštene izbeglice, nakon čega više nije bila u funkciji. Od Grada Opatije, vilu je 1999. godine kupio bračni par Hoper s namerom da je pretvori u elitni hotel, ali je kasnije upisana u temeljni kapital društva Sagitta d.o.o. Obnova je započela po građevinskoj dozvoli iz 2002. godine, ali je projekat zaustavljen zbog imovinskih sporova između Republike Hrvatske, Grada Opatije i vlasnika vile.

Stečajni upravnik firme Sagita ponudio je vilu na otkup Gradu Opatiji i Primorsko-goranskoj županiji, ali interesovanja nije bilo. Obnova je skupa, a s obzirom na to da je objekat pod konzervatorskom zaštitom, proces je vrlo složen i finansijski neisplativ. Zato je bilo iznenađujuće kada se saznalo da je vilu kupila firma Eduarda Maržića, u kojoj je direktor bio naveden Zoran Maržić, riječki preduzetnik koji je poslednjih godina prodao svoju ugostiteljsku firmu i hotel.

Eduard Maržić, iako ima 70 godina, ne oskudeva u energiji. Intervju sa hrvatskim novinarima je imao zakazan određenog dana, i iako je dogovor bio da se nađu kod vile, njega nije bilo – jer je bio u pečenjari u Matuljima, 12 kilometara dalje, gde su se na kraju i sreli. U društvu je vodio glavnu reč, a odmah je novinarima dao do znanja da o njima ima negativno mišljenje, osim kada pišu pozitivno o njegovim projektima.

Njegov saradnik na projektu, Siniša Križanec, ispričao je da se bavi revitalizacijom dvoraca i da sada radi na obnovi Vile Minc, koja će postati ekskluzivni hotel sa luksuznim restoranom, bazenom i muzejom pegle. Maržić tvrdi da će muzej imati 2.600 pegli, čime će oboriti rekord iz Ginisove knjige.

Maržić, uprkos svemu, ne odustaje od projekta „Zlatna obala Hrvatske“. Prema njegovim rečima, kanal na Pagu će otvoriti ostrvo prema otvorenom moru i omogućiti uplovljavanje hiljada brodova.

Što se tiče sudskog postupka, tvrdi da je nepravedno optužen i da mu novac nije bitan – njegova misija je, kaže, zaustaviti odlazak mladih iz Hrvatske.

biznis.kurir.rs/Jutarnji list