Bezbedni ste ako poskupi struja: Ove kuće nemaju grejanje, ne skupljaju buđ i čiste vazduh od smoga, a evo koliko košta kvadrat u Srbiji
Pasivna kuća ne predstavlja specifičan arhitektonski stil, niti se njen spoljašnji izgled nužno razlikuje od klasičnih domova koje svakodnevno viđamo. Reč je zapravo o visoko naprednom, strogo definisanom međunarodnom standardu energetske efikasnosti u građevinarstvu. Koncept je razvijen početkom devedesetih godina u Nemačkoj, a njegova osnovna ideja je stvaranje objekta koji troši i do devedeset procenata manje energije za grejanje i hlađenje u poređenju sa tradicionalnim zgradama.
Sam naziv "pasivna" potiče od činjenice da ovakva kuća koristi pasivne izvore toplote kako bi održala prijatnu temperaturu unutrašnjosti. To podrazumeva maksimalno iskorišćavanje sunčeve energije koja ulazi kroz staklene površine, ali i zadržavanje toplote koju emituju sami stanari, kao i toplotne energije koju oslobađaju kućni aparati poput televizora, rerne ili frižidera. Zahvaljujući ovom promišljenom sistemu, u pasivnim kućama se gotovo u potpunosti eliminiše potreba za ugradnjom klasičnih, masivnih sistema za grejanje.
Kako se grade pasivne kuće
Da bi jedan objekat dobio prestižni i zvanični sertifikat pasivne kuće, on mora proći kroz izuzetno rigorozne provere i ispuniti specifične inženjerske uslove. Sama arhitektura se na prvom mestu projektuje tako da objekat bude orijentisan ka jugu, čime se maksimalno upija sunčeva svetlost tokom ledenih zimskih dana, dok se strateški postavljenim prepustima krova ili spoljašnjim roletnama sprečava pregrevanje tokom letnjih meseci. Sama gradnja se ne oslanja na pretpostavke, već na pet neraskidivih građevinskih principa koji se moraju besprekorno sprovesti u delo.
Od termoizolacije se počinje
Vrhunska termoizolacija predstavlja prvi i osnovni korak u ovom procesu. Zidovi, krov i temeljna ploča oblažu se naprednim izolacionim materijalima čija debljina na našim prostorima često prelazi dvadeset pet ili trideset centimetara, što je više nego dvostruko u odnosu na trenutni domaći građevinski standard. Kuća se doslovno oblaže debelim termičkim "omotačem" koji zimi zadržava toplotu unutar prostorija, a leti uspešno sprečava vrelinu da prodre u stambeni prostor.
Eliminacija toplotnih mostova
Toplotni mostovi su zapravo kritične i slabe tačke u konstrukciji, a najčešće se javljaju na neizolovanim balkonima, ivicama betonskih ploča, oko temelja ili prozora. Preko ovih tačaka toplota velikom brzinom beži napolje, a hladnoća prodire unutra. Kod pasivne kuće, svi arhitektonski i inženjerski detalji se rešavaju tako da izolacioni omotač nigde i ni pod kojim uslovima ne bude prekinut, čime se gubici svode na apsolutnu nulu.
Prozori vrhunskih performansi
Obični prozori su dokazano najveći "rasipnici" energije u svakom domu. U pasivne objekte se ugrađuje isključivo najkvalitetnija i sertifikovana stolarija sa troslojnim staklima. Ova stakla su uvek punjena plemenitim gasovima, poput argona ili kriptona, i poseduju višestruke termoprekide u samim profilima okvira, što ih čini termičkom barijerom podjednako snažnom kao što je i sam zid objekta.
Apsolutna zaprivenost objekta
Pasivna kuća ne sme da ima ni najmanje mikropukotine oko prozora, krovne konstrukcije ili elektro-utičnica kroz koje bi spoljašnji vazduh nekontrolisano strujao. Na samom kraju gradnje sprovodi se strogi i obavezni test zaptivenosti . Tom prilikom se objekat stavlja pod veštački pritisak kako bi se pomoću specijalnih instrumenata dokazalo da vazduh nigde ne curi i da je kuća u potpunosti hermetički zatvorena.
Ventilacija sa rekuperacijom toplote
S obzirom na to da je kuća potpuno zaptivena, neprekidan dotok svežeg vazduha obezbeđuje se isključivo putem centralnog rekuperatora. Ovaj inteligentni ventilacioni sistem neprekidno ubacuje čist, isfiltriran vazduh spolja, dok istovremeno izvlači ustajali vazduh prepun vlage iznutra. Unutar izmenjivača toplote, ustajali topao vazduh greje hladni svež vazduh zimi, a da se pritom te dve struje vazduha fizički nikada ne pomešaju. Na taj način kuća ostaje savršeno provetrena dvadeset četiri sata dnevno, bez ikakvog gubitka dragocene toplotne energije i bez potrebe za otvaranjem prozora.
Prednosti života u pasivnom objektu
Najveća i najočiglednija prednost za svakog vlasnika je drastična finansijska ušteda na mesečnom i godišnjem nivou. Računi za grejanje i hlađenje u pasivnoj kući sutoliko ekstremno mali da se čitav stambeni objekat tokom najhladnijih zimskih dana može uspešno zagrejati pomoću samo jednog manjeg grejnog tela, električnog grejača unutar samog rekuperatora vazduha ili izuzetno kompaktne toplotne pumpe malog kapaciteta.
Pored čistog finansijskog benefita, neprocenjiv je i svakodnevni komfor. U ovakvim modernim kućama ne postoje takozvani hladni zidovi pored kojih se zimi naježite, potpuno je eliminisana promaja koja vuče ispod ulaznih vrata, a kondenzacija i crna buđ u ćoškovima prostorija su fizički nemoguća pojava. Temperatura je besprekorno ravnomerna u svakom kvadratnom metru i na svakoj visini prostorije. Kvalitet vazduha koji udišete je uvek savršen, jer sistem rekuperacije neprekidno odstranjuje ugljen-dioksid i suvišnu vlagu, dok njegovi napredni medicinski filteri sprečavaju ulazak spoljašnje prašine, polena i gradskog smoga. Upravo to ove objekte čini savršenim, pa čak i lekovitim okruženjem za osobe koje pate od raznih alergija, astme i drugih respiratornih problema.
Kako do ovakve kuće u Srbiji
Iako ovaj standard u zemljama Zapadne Evrope, a posebno u Nemačkoj, Austriji i skandinavskim državama, uveliko predstavlja opšteprihvaćenu normu i vrlo često zakonsku obavezu za nove javne objekte, u Srbiji su pasivne kuće još uvek prava retkost i nalaze se u pionirskoj fazi razvoja. Trenutno u našoj zemlji postoji izuzetno mali broj zvanično sertifikovanih pasivnih kuća. Ipak, mora se istaći da se broj objekata koji se grade po takozvanim "niskim energetskim" standardima ubrzano i ohrabrujuće povećava iz godine u godinu.
Glavne prepreke masovnijoj gradnji pasivnih domova kod nas su prevashodno viša početna cena materijala i opšte nepoznavanje ovog inženjerskog koncepta među prosečnim investitorima. Pored toga, građevinski radnici moraju biti sposobni da izvedu radove sa milimetarskom preciznošću koja je neophodna da bi objekat prošao stroge kontrole.
Cena izgradnje
Pitanje koje svakog potencijalnog investitora sasvim opravdano zanima jeste stvarna cena ovakvog građevinskog poduhvata. Praksa na terenu i inženjerske računice pokazuju da je početna investicija u izgradnju pasivnog objekta viša za otprilike petnaest do dvadeset procenata u odnosu na klasičnu, tradicionalnu zidanu gradnju koja ispunjava samo važeći zakonski minimum izolacije.
Trenutno se na tržištu Srbije cena izgradnje prave pasivne kuće po sistemu "ključ u ruke" kreće u proseku od 1.200 do preko 1.600 evra po kvadratnom metru, pri čemu konačan novčani iznos direktno zavisi od složenosti arhitektonskog rešenja, tipa nosive konstrukcije i odabira završnih luksuznih obloga.
Iako je početni izdatak osetno viši, građevinski i ekonomski stručnjaci ovu razliku u ceni nikada ne posmatraju kao čist trošak, već isključivo kao najsigurniju dugoročnu investiciju. Odlučivanjem za izgradnju pasivne kuće vi zapravo štedite ozbiljan kapital već u samom startu, iz prostog razloga što ne morate da projektujete, kupujete, instalirate i kasnije redovno servisirate kompleksne i skupe sisteme za centralno grejanje. Nema nikakve potrebe za moćnim kotlovima na gas, struju ili pelet, nema skupog razvoda kilometarskih cevi za podno grejanje, instalacije radijatora u svakoj sobi, niti zidanja i održavanja masivnih dimnjaka.
Biznis Kurir