OD BESKUĆNIKA DO USPEŠNOG POSLA Alenova neverovatna životna priča: "Spavao sam na ulici, živeo sa 1 evrom dnevno, a onda mi se život preko noći izmenio!"
On kaže da je od trenutka kada je došao u Irsku osećao da postoje mogućnosti, a njegov cilj je bio da pronađe posao
Alen Bobinac, Hrvat koji sada uspešno vodi kafić u Irskoj, ali njegov put do uspeha bio je posut trnjem, ali i dugotrajnim radom — kako je od beskućnika došao do pozicije o kojoj je nekada samo mogao da sanja.
Naime, on je za "Ajriš tajms" ispričao svoju neverovatnu životnu priču, u kojoj je ispričao da je život na ulicama Dablina bio težak, ali da mu je "Irska pružila samo najbolje stvari".
- Dolazim iz malog grada na ostrvu u Hrvatskoj. Tamo nikada nije bilo prilika. Imam brata blizanca. Potičemo iz porodice sa jednim roditeljem, uvek je bilo problema, ali mislim da nas je uvek inspirisala ideja da možemo negde otići i napraviti nešto od sebe. Uspeo sam da uštedim malo novca, ali to je bilo dovoljno da samo jedan od nas ode u inostranstvo i pokuša da pronađe posao. To sam bio ja – počeo je svoju priču i nastavio:
- Došao sam u Irsku u oktobru 2015. godine sa koferom i šatorom. To je bilo to. Nisam imao novca da ostanem u hotelu ili bilo šta drugo. Pešačio sam od mesta do mesta, deleći svima svoj CV. Naravno, nisam imao mnogo u svom CV-ju, ali nisam odustajao.
Spavanje u parku, trošenje 1 evra dnevno
Spavao sam u parku Stivens Grinu četiri nedelje i nisam nikoga upoznao, ali najveća promena se dogodila kada sam naišao na narodnu kuhinju. Ogroman teret mi je pao sa ramena jer sam bar znao da neću gladovati.Pre toga sam preživljavao sa nešto više od 1 evra dnevno. Kupovao bih konzerve pasulja, graška, konzervirane špagete. Na kraju sam ostao bez novca i nisam imao plan. Kada sam naišao na narodnu kuhinju i kasnije otkrio sve ove usluge za beskućnike, znao sam da će stvari krenuti na bolje - priznao je.
Kaže da je prvi novac zaradio u kompaniji za branje voća i da je to bilo 50 evra.
- Taj novac sam iskoristio da dovedem brata. Posle šest meseci, počeo sam da radim kao pomoćnik u kuhinji u zapadnom Dablinu. Spavao sam po celom gradu, spavao sam napolju dok sam radio. Nekoliko meseci kasnije upoznali smo Obri Makartija, koja je sada senator. Bio je veoma prijateljski nastrojen, ali kada živite na ulici i potičete iz života koji smo mi imali, ne možete nikome verovati, pa smo u početku bili sumnjičavi prema njegovoj želji da pomogne ljudima. Međutim, preko njega smo pronašli smeštaj kod jedne organizacije čiji koncept se zove prelazni smeštaj – prvo ostajete godinu dana, a ako se posvetite radu i obrazovanju, možete ostati duže - prisetio se.
- Za mene je postojala samo sedam dana razlike između života na ulici i početka studija. Proveo sam tačno 365 dana na ulici, a onda novi početak. Od tada sam završio dva master studija. Nedavno smo moj brat i ja dobili gradonačelnikovu nagradu za naš rad sa našim kafićem za beskućnike u Dablinu, gde već tri godine rukovodim. Pokrenuo sam mnoge nove inicijative. Imamo uživo muziku, organizujemo mnoge tematske večeri, imamo pijacu sa odećom. Kada organizujete ovakve događaje, to privlači ljude koji žive na ulici, a onda možete sarađivati sa njima i konačno ih skloniti sa ulice - rekao je Hrvat.
On kaže da je od trenutka kada je došao u Irsku osećao da postoje mogućnosti, a njegov cilj je bio da pronađe posao.
- Ne mogu ništa negativno reći o Irskoj u vezi sa mojim beskućništvom. Došao sam ovde sa misijom, a beskućništvo je bio nusproizvod toga. Bilo je teško, ali Irska mi je dala samo najbolje stvari. Ako dođete u Irsku i živite na ulici, imate sve što vam je potrebno, osim kuće. Pa kako možete reći bilo šta loše o tome? - istakao je.
Kurir.rs/Ajriš Tajms, Večernji list
VLASNICI BUTIKA OČAJNI ZBOG BLOKADA! Prodaja im opala 70%, mušterija nema, a zakup i dažbine moraju da plate