Slušaj vest

Rešenje problema u vezi s Naftnom industrijom Srbije (NIS) ne nazire se ni posle 56 dana nakon uvođenja američkih sankcija ovoj kompaniji. Ruska strana, kao većinski vlasnik, ne želi da proda svoj deo akcija NIS-a, što Srbiju, po oceni stručnjaka, stavlja u vrlo nezgodnu poziciju i dodatno produbljuje krizu oko ove kompanije.

Kao da to nije dovoljno, postoji mogućnost da se kriza oko NIS prelije i na finansijski sistem u vidu sekundarnih sankcija prema bankama, uključujući i NBS, ako budu poslovale sa ovom naftnom kompanijom. Ukoliko se obustavi poslovanje, NIS neće moći da izmiruje svoje obaveze, što ga vodi u propast.

Stečaj ili nacionalizacija

Od početka krize sa NIS-om u javnosti se pominju dva moguća scenarija za rešavanje ovog problema - stečaj ili nacionalizacija. Kako je za Kurir objasnio ekonomista Mahmud Bušatlija, ni jedna ni druga opcija nisu dobre za Srbiju, pitanje je samo šta će doneti manje štete.

mahmud-busatlija.jpg
Mahmud Bušatlija Foto: Kurir Televizija

- Velika je razlika između stečaja i nacionalizacije. Do stečaja kompaniju može da dovede vlasnik ukoliko ne može da radi, da prodaje svoje proizvode i ne može da izmiruje obaveze prema bankama i državi. Nacionalizacija je prinudno prenošenje vlasništva kompanije na državu. Ovo ne bi bila klasična nacionalizacija (otuđenje imovine bez nadoknade), zato što bi država morala Rusima da ponudi fer cenu. Nacionalizacija je mnogo skuplja varijanta za nas, zato što bi Rusima trebalo da se isplati između tri i četiri milijarde dolara. Nacionalizacija se sprovodi kad su sve druge mogućnosti iscrpljene, kad preduzeće pravi štetu državi i nije lako to uraditi - rekao je Bušatlija.

Nemački model teško izvodljiv

Kad je EU uvela sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, Nemačka je nacionalizovala ruske kompanije pod izgovorom da je to neophodno zbog energetske stabilnosti zemlje.
- Nemci su uglavnom išli na to da preuzmu upravljanje ruskim kompanijama, ali da ne diraju u vlasništvo, pa su sami sebi zabranili da uvoze rusku naftu. Verujem da će tu tek biti sudskih sporova oko toga. Ali ne možemo mi da se merimo s Nemačkom, koja ima stotine rafinerija, jaku ekonomiju i uzima ogromne količine gasa (oko 20 odsto ukupnog izvoza ruskog gasa). Čak i u ovim uslovima, naravno da će imati popust na količinu i povoljnije cene u odnosu na nas koji uzimamo 0,1 odsto ukupnog izvoza ruskog gasa. Zato nisam siguran da bi nemački model mogao da se primeni i kod nas na NIS, prosto nismo na istim pozicijama - kazao je on.

Kako je pojasnio ovaj ekonomista, koju god opciju da odaberemo, neće biti dobro za Srbiju zato što zavisimo od ruskog gasa.

- Šta god da uradimo, imaćemo samo štetu. Ako odluka o sudbini NIS-a ne bude odgovarala Rusima, rizikujemo da ostanemo bez njihovog gasa ili ćemo morati da plaćamo visoku, evropsku cenu gasa. Situacija je vrlo ozbiljna i teška za nas, posledica će sigurno biti, samo je pitanje kakvih - dodao je on.

Stabilno tržište

Stručnjak za državnu upravu prof. dr Mihajlo Rabrenović rekao je za Kurir da nam vreme nije saveznik.

- Država je amandmanima na budžet obezbedila sredstva, a izmenama Zakona o nafti, po ugledu na Nemačku i Bugarsku, omogućila uvođenje prinudne uprave u slučaju krajnje nužde. Čekali smo cele godine, vreme nam nije saveznik, sirove nafte nema, a prete i sankcije bankama. Ruka je i dalje pružena za dogovor, a i pravni i finansijski mehanizmi su spremni - kazao je on.

NIS ,Mihajlo Rabrenovič
MIhajlo Rabrenović Foto: Shutterstock, Kurir

Na pitanje koliko bi nas koštala nacionalizacija ili stečaj NIS-a, profesor Rabrenović ističe da mi već plaćamo ceh.

- Građani i privreda već plaćaju visoku cenu: narušen je imidž zemlje jer investitori izbegavaju sredine bez energetske sigurnosti. Uvoz gotovog goriva odnosi devize, umesto da derivate proizvodimo iz jeftinije sirove nafte. Nema jeftinih i lakih rešenja za probleme koji su nam ostavljeni iz vremena bivšeg režima - naglasio je profesor Rabrenović.

Bugarski i rumunski scenario s Lukoilom

Vlada Rumunije je dekretom imenovala posebne upravitelje za ruske kompanije koje, kako je rečeno, zbog sankcija mogu da naruše tamošnju privredu, izazovu skokove cena ili ugroze energetsku sigurnost. Ovo je praktično uvod u državno preuzimanje Lukoila, koji u Rumuniji poseduje 320 benzinskih stanica, treću najveću rafineriju u zemlji i prava za istraživanje nafte i gasa u sektoru Crnog mora.
Ovaj potez Rumunije dolazi nakon slične inicijative susedne Bugarske, pošto su vlasti u Sofiji izglasale zakon koji Lukoilovu rafineriju u Burgasu stavlja pod nadzor države.

On ne očekuje probleme na tržištu, kao i u redovnom snabdevanju pumpi gorivom, osim onih koje su u vlasništvu Rusa.

- Očekuje se stabilnost, jer država derivatima iz rezervi snabdeva sve pumpe osim NIS-a i Lukoila, čime se sprečava rast cena. Moguća su kratka prilagođavanja kod drugih kompanija, ali ne i veći poremećaji. Brzo razjašnjenje statusa NIS-a biće ključno da tržište ostane mirno i predvidivo - zaključio je profesor Rabrenović.

Biznis Kurir