GRADILA JE BEOGRAD I BILA PRVA DAMA SRPSKE ARHITEKTURE Njeni projekti zaživeli od Saborne crkve do Kalemegdana
Jelisaveta Načić rođena je 1878. godine u uglednoj cincarskoj trgovačkoj porodici u Beogradu.
Iako su u to vreme žene retko imale priliku za visoko obrazovanje, ona je odlučila da upiše tada novoosnovani Arhitektonski odsek na Tehničkom fakultetu u Beogradu, pri čemu je postala prva žena diplomirani arhitekta u Srbiji 1900. godine.
Po završetku studija dobila je prvi posao u Ministarstvu građevina, kao prva žena u Vladi Srbije. Međutim, da bi dobila posao za stalno, morala je da dostavi potvrdu o služenju vojnog roka. Pošto to nije bilo moguće za nju, zaposlila se u Beogradskoj opštini, gde je radila u Inženjersko-arhitektonskom odeljenju. U svom radu bila je inovativna i smela, učestvovala je u urbanističkom uređenju Kalemegdana, preuređenju Terazija 1911. godine i projektovanju stepeništa na Malom Kalemegdanu, preko puta francuske ambasade.
Najpoznatiji projekti Jelisavete Načić
Njen najpoznatiji projekat je zgrada osnovne škole kod Saborne crkve, kasnije nazvana "Kralj Petar I". Moderna školska zgrada sa 16 učionica, svečanom i gimnastičkom salom, električnim osvetljenjem i grejanjem bila je tada revolucionaran poduhvat ispred svog vremena.
Osim toga, projektovala je paviljon za tuberkulozne bolesnike (prvu bolnicu te vrste u Srbiji), kompleks radničkih stanova u Beogradu, prvi planski zidani stambeni blok na Balkanu, kao i niz privatnih kuća.
Bavila se i sakralnom arhitekturom, projektovala je crkvu Aleksandra Nevskog, ali jedino ostvarenje u potpunosti realizovano po njenom projektu bila je spomen-crkva u Štimlju na Kosovu iz 1920. godine.
Epitaf je koštao slobode
Poslednji projekat koji Jelisaveta nije uspela da završio do samog kraja i koji je obeležio njen životni put, jeste projekat rekonstrukcije Trga Terazije. Beogradske vlasti za ovaj poduhvat angažovale su Jelisavetu i Ivana Meštrovića. Jelisaveta Načić je projektovala fontanu na sredini Trga sa Meštrovićevim "Pobednikom" kao i trijumfalnu kapiju u čast pobede srpske vojske u I i II balkanskom ratu i na njoj epitaf sa rečima "Još uvek svi Srbi nisu slobodni". Upravo taj epitaf koštao ju je slobode i obeležio njen život do smrti.
Između ostalog, Prvi svetski rat prekinuo je njenu karijeru. Tokom rata bila je prognana u logor Nežider, gde se udala za albanskog revolucionara Luku Lukaja i rodila ćerku. Lukaj je bio jedan od cenjenijih albanskih intelektualaca iz jedne od najuglednijih i najimućnijih albanskih porodica, izuzetno prosrpski orijentisan. Oni su nakon rata živeli u Skadru i Dubrovniku, ali se Jelisaveta nikada nije vratila arhitekturi.
Jelisaveta Načić bila je žena ispred svog vremena, prva u mnogim oblastima i pionirka u srpskoj arhitekturi. Njeni projekti i danas svedoče o njenom talentu i viziji, a 2004. godine jedna beogradska ulica dobila je njeno ime, kao trajno sećanje na njenu izuzetnu karijeru koje nikada neće biti zaboravljeno.
biznis.kurir.rs/Bizlife
PITALI ČOVEKA KOJI PRAVI NAJBOLJE ČVARKE U SRBIJI ZAŠTO SU TAKO SKUPI: Evo šta je odgovorio! I kolika god da je cena, ne može da postigne koliko traže