Slušaj vest

Džejmi Dajmon je jedan od najistaknutijih i najuspešnijih američkih izvršnih direktora (CEO); izgradio je JP Morgan Chase u globalnog giganta; finansijsku institucija sa ukupnom imovinom od preko četiri biliona dolara, tako da je pošteno reći da globalne finansije razume na način na koji većina ljudi, i većina političara, ne razume.

Pre par dana, Dajmon je pristao na više od 30 minuta dugačak intervju na Nacionalnom ekonomskom forumu Regan – nazvanom po 40. predsedniku koji je konstantno propovedao smanjenje troškova i odgovorno trošenje države.

Dajmon je započeo svoje izlaganje govoreći o Reganu, koji je još ranih 1980-ih oglasio uzbunu zbog američkog nacionalnog duga, kada je odnos duga Amerike prema BDP-u bio na nivou od svega 35%. Danas taj racio iznosi zabrinjavajućih122%. I sa svakom godinom taj broj postaje sve lošiji.

Dajmon je upozorio publiku da se „tektonske ploče pomeraju“, misleći na status Amerike kao dominantne supersile u svetu – status koji rapidno opada.

x EPA Ludovic Marin  Pool.jpg
Foto: LUDOVIC MARIN / POOL/AFP POOL

„Količina lošeg upravljanja je neverovatna“, rekao je. Amerika je dodala 10 biliona dolara nacionalnom dugu u samo pet godina… i kakve je koristi od toga dobila? Da li je zemlja za 10 biliona dolara bolja? Da li je išta od tih 10 biliona dolara poboljšalo živote bilo koga ko nije u Vašingtonu?

Ali sav taj dug brzo dostiže tačku gde će postati gotovo nemoguće servisirati ga. Samo pokrivanje kamata na američki nacionalni dug sada košta poreske obveznike više od 1 bilion dolara godišnje. A ako se trenutni trend kamatnih stopa i državne potrošnje kroz deficite nastavi, do 2028. godine dostići će 2 biliona dolara godišnje.

Dajmon se našalio da je državna potrošnja gora od poslovičnog „pijanog mornara“, pošto pijani mornar barem troši svoj, a ne tuđi novac!

Kao rezultat suludog nivoa američkog duga i potrošnje, Dajmon je upozorio: „Videćete pukotinu na tržištu dužničkih hartija od vrednosti. To će se dogoditi.“

Ono što Dajmon misli je da su američke državne obveznice dugo smatrane globalnom „bezrizičnom“ imovinom… i kad god bi američki trezor prodavao još više obveznica, investitori bi poslušno kupovali onoliko duga koliko bi američka vlada prodavala.

Ali to više nije slučaj. „Pobunjenici protiv obveznica su se vratili“, složio se Dajmon, i investitori sada izbegavaju američke državne hartije od vrednosti.

Ovo će izazvati veliki problem za Sjedinjene Države; vođenje tako ogromnih deficita iz godine u godinu znači da su američkom trezoru potrebni zajmodavci, odnosno investitori koji će kupovati američke državne obveznice.

Ako se investitori povuku, prirodna posledica će biti mnogo veći prinosi na obveznice i kamatne stope, što će rezultirati potpunom fiskalnom krizom u Sjedinjenim Država, uključujući i veliku inflaciju.

„Budućnost, ono što vidim, je inflatorna“, predvideo je Dajmon.

Ne znam da li će kriza biti za šest meseci ili šest godina, ali se nadam da ćemo promeniti putanju duga“ pre nego što se ta kriza dogodi.

Bilo je to prilično direktno upozorenje sobi punoj kreatora relevantnih politika, što je uključivalo nekoliko zvaničnika Federalnih rezervi i Trampove administracije.

Dajmon je, naravno, apsolutno u pravu.

x AP Richard Drew.jpg
Foto: Richard Drew/AP

Za nekoga Dajmonovog kalibra da oglasi uzbunu je velika stvar – i on se nadovezuje na najnovije godišnje pismo Vorena Bafeta, koje takođe opominje američku saveznu vladu da sredi svoje finansije.

Nažalost, čini se da američka vlada ne sluša.

Ministar finansija Skot Besent odbacio je Dajmonova upozorenja i prilično bizarno tvrdio da će „deficit ove godine biti niži nego deficit prošle godine, a za dve godine će ponovo biti niži“.

Ta izjava je jednostavno očigledno netačna.

U fiskalnoj 2024. godini, deficit od 1,8 biliona dolara činio je 6,4% BDP-a. Ovogodišnji deficit je dostigao 1,3 biliona dolara samo u prvih šest meseci! Budimo blagi i pretpostavimo da će godišnji deficit ove godine biti 'samo' 2 biliona dolara, ili 6,6% BDP-a – to bi predstavljalo veći deficit i nominalno i relativno.

Plus, „jedan veliki prelepi zakon“ (kako ga je Tramp nazvao) će pridodati deficitu. Smanjenje državne potrošnje je sada još kritičnije da se adresi, a zakon je izuzetno manjkav u tom pogledu.

Senator Rend Pol, republikanac iz Kentakija i sin poznatog libertarijanca Ron Pola, je to kasnije potvrdio i rekao (o Besentovim komentarima) da se „matematika zaista ne slaže“ i da je trenutni plan potrošnje američke administracije da ukupan deficit bude „pet biliona tokom [naredne] dve godine“.

Kako god da okrenete; deficit se povećava… Ne smanjuje se.

Elon Mask je takođe veoma javno izašao protiv predloženog zakona, rekavši da je „razočaran“ načinom na koji zakon o potrošnji/porezu povećava deficit.

Čini se da postoji nekolicina američkih senatora spremnih da zauzmu tvrd stav i zahtevaju veće smanjenje potrošnje. Videćemo kako će se to razviti. Ali jasno je da većina političara uopšte ne brine o deficitu.

Oni gotovo imaju osećaj pripadanja (i nama je to poznato, poslovično ’to mene pripada’), pretpostavljajući da će investitori iz celog sveta nastaviti da kupuju američke državne obveznice bez obzira na to koliko nesigurna i neodrživna fiskalna situacija Amerike postane.
Džejmi Dajmon je završio svoje izlaganje govoreći o kompanijama u privatnom sektoru koje su imale sličan osećaj prava i pripadanja – Kmart, Sears, Blackberry, Nokia, itd. svi su imali ogromnu „aroganciju, pohlepu, samozadovoljstvo, birokratiju.“

Svi su pretpostavljali da će njihova veličina i uspeh trajati večno. Ali to je veoma loša pretpostavka da se na njoj planira i gradi budućnost. Veličina i uspeh moraju da se zasluže svakog dana, iz godine u godinu.

Vlada SAD je predugo radila suprotno; umesto da zaslužuje uspeh i veličinu, pronalazi jedinstvene načine da se osakati i pogorša stvari.

Dajmon je s pravom istakao da se brod još uvek može okrenuti. I može. Ali svakako ima smisla imati Plan B u slučaju da to ne učine. Ovi rizici su vrlo stvarni i razumno ih je shvatiti ozbiljno.

U svetlu ovakvih upozorenja o dužničkoj krizi u Americi i globalnoj finansijskoj nestabilnosti, investiranje u zlato postaje sve važnije. Istorijski gledano, zlato se pokazalo kao sigurno utočište u vremenima ekonomske neizvesnosti i inflacije. Dok nacionalne valute i obveznice gube vrednost usled prekomernog štampanja novca i neodgovorne fiskalne politike, zlato zadržava svoju kupovnu moć.

Ono služi kao zaštita od devalvacije valute i kao pouzdan čuvar vrednosti imovine u periodima visoke inflacije i pada poverenja u tradicionalne finansijske sisteme. Stoga, s obzirom na to da Dajmon i drugi stručnjaci predviđaju pucanje na tržištu obveznica i rastuću inflaciju, pametno je razmisliti o diversifikaciji portfolija i uključivanju fizičkog zlata kao osiguranja za budućnost.

Kurir.rs/Zlatni standard