Slušaj vest

U vremenu u kom nam je sve dostupno odmah – od informacija, zabave i kupovine, do dopamina u najrazličitijim oblicima – granica između navike i zavisnosti postaje sve tanja. Nisu to više samo alkohol i droge. Danas zavisnost može da se krije u telefonu koji ne ispuštamo iz ruke, u kockarskoj aplikaciji, tabletama „za smirenje“, pa i u cigareti koju palimo „da se saberemo“. I dok se o nikotinu često govori najglasnije, stručnjaci upozoravaju: neke druge zavisnosti su tiše, brže i razornije.

Upravo o tim savremenim izazovima zavisnosti, prevenciji i načinima kako društvo i pojedinci mogu da smanje rizike, razgovarali smo sa renomiranim doktorkama iz oblasti psihijatrije i neuropsihijatrije. Njihova poruka je jasna – zavisnost nije slabost karaktera, već složen neurobiološki i psihološki problem, koji zahteva razumevanje, znanje i podršku.

Jedno od ključnih pitanja glasilo je:

„Može li prelazak na proizvode bez dima, sa značajno manjim nivoom štetnih sastojaka, kod dugogodišnjih pušača biti realan i psihijatrijski utemeljen korak ka smanjenju rizika?“

Govoreći o toj temi, prim. dr sci. med. Željka Košutić, specijalista psihijatrije, naglasila je da je krajnji cilj svakog pušača prestanak pušenja.

– Međutim, kada je reč o višedecenijskim pušačima koji nisu spremni da prestanu da puše, prelazak na proizvode bez dima može da bude koristan međukorak ka krajnjem cilju – prestanku pušenja. To može biti smanjenje štete i može nam dati neko vreme da nekog motivišemo da prestane da puši i vodi neki zdraviji stil života.

Košutić je ukazala i na širi kontekst savremenih zavisnosti, koje se danas često prepliću.

– Najnovije bihevioralne zavisnosti, poput kocke ili skrolovanja ekrana, vrlo često idu sa supstancama – alkoholom, tabletama, i to bude podrazumevajuće ponašanje. Najbolja je uvek, naravno, prevencija, ali ako do zavisnosti dođe, onda se kreće sa farmakoterapijom koju propisuje stručnjak.

Na važnost životne ravnoteže i svakodnevnih navika nadovezala se dr Snežana Alčaz, neuropsihijatar.

– U užurbanom svetu u kome živimo jako je važno naći balans i da učimo mehanizme emocionalne samoregulacije i zdrave obrasce ponašanja. To se uči i pomaže u mnogim segmentima života. Postoji i druga stvar, a to su zdrave navike. Mi često zaboravljamo ono što je najjednostavnije, na primer regulisanje sna i budnosti.

Govoreći o mehanizmima zavisnosti, dr Alčaz je istakla da nikotinska zavisnost, iako raširena, nije ni najbrža ni najrazornija.

– Nikotin ima višestruko dejstvo na naš organizam, u smislu povećanja budnosti, smanjenja apetita, smanjenje trenutnog stresa, ali generalno podiže aktivnost hipotalamusa i hipofize, tako da su pušači stalno pomalo u stresu, stalno imaju ubrzan rad srca, povećan metabolizam i zato počinju da se goje kada prestanu da puše. Ova zavisnost se obično razvija sporije od drugih zavisnosti i problem je što vidljive štetne posledice osećamo tek posle mnogo godina. Nekada kada osetimo neprijatnost nečega što radimo, mi prestanemo da to radimo. Ali ovde neprijatnost osetimo posle 10–20 godina, neke bronhitise na primer.

Ona je dodatno pojasnila i razliku između nikotina i drugih psihoaktivnih supstanci:

– Duvan ne menja mnogo ponašanje ljudi, uglavnom se ponaša socijalno prihvatljivo. Ne stvara probleme, nema agresije, prevara, manipulacija, čak poboljšava pažnju i fokus.

Stručnjakinje su se saglasile da alternativni proizvodi, poput elektronskih cigareta, nisu medicinski priznati za lečenje nikotinske zavisnosti, iako se u praksi često koriste. Kada je reč o provereno efikasnim metodama, u fokusu su nikotinski flasteri, nikotin u obliku žvaka i određeni lekovi koji smanjuju potrebu za duvanom.

– Kod ovih metoda nikotin se postepeno oslobađa, bez naglog dopaminskog udara kao kod pušenja cigarete, koja traje oko pet minuta i aktivira dopamin više puta – objašnjava dr Alčaz.

Jedna od najvažnijih poruka jeste da zavisnost nije samo lična borba, već ozbiljan društveni izazov. Podrška, razumevanje i realni koraci ka smanjenju rizika jednako su važni kao i individualna odgovornost. Smeh, razgovor, ravnoteža između obaveza i odmora, zdrave navike i otvorenost za promene – često su najjednostavniji, ali i najmoćniji saveznici u očuvanju mentalnog zdravlja i prevenciji zavisnosti.