Slušaj vest

Doduše, za sada to deluje kao daleka budućnost, pošto za Dance stupa na snagu tek 2040. godine. Do 2035. godine starosna granica za odlazak Danaca u penziju je 69 godina.

Sa ovom promenom Danska je postala zemlja sa najvišom granicom za odlazak u penziju u Evropi, mada su i Italijani blizu. U Italiji je granica 67 godina, ali za one kojima je penzijsko osiguranje započelo posle 1. januara 1996. godine starosna granica za odlazak u penziju je čak 71 godina i tri meseca, prema podacima baze Missoc, ali uz ispunjavanje odgovarajućih uslova i oni će moći da se penzionišu sa 67 godina.

U Srbiji je granica za odlazak u penziju za muškarce 65 godina, a za žene je ove godine 63 godine i 10 meseci. Međutim, kao i u većini evropskih zemalja u toku je proces izjednačavanja granice za penziju žena i muškaraca, pa će u Srbiji 2032. godine granica za žene biti podignuta na 65 godina.

Postoji mogućnost da radnici odu u penziju i pre ispunjenja starosnog uslova, a to je najmanje 45 godina penzijskog osiguranja, kada nema starosne granice i to važi i za muškarce i za žene.

Uslovi za prevremenu starosnu penziju su napunjenih 60 godina i 40 godina staža penzijskog osiguranja.

U Evropi je mahom situacija slična kao u Srbiji. U nekim zemljama kao što je Francuska su granice manje, pa je granica trenutno 62 godine, s tim da se postepeno granica povećava do 64 godine.

S druge strane, starosna granica u Nemačkoj biće povećavana svake godine za po jedan mesec do 67 godina do 2031. godine.

U Rumuniji, kao i u Srbiji u starosnu penziju muškarci idu sa 65 godina, a žene idu ka granici od 63 godine do 2030. godine.

img20240414wa0005.jpg
Foto: Uroš Arsić/Mondo

S druge strane u Holandiji je granica 67 godina, kao i u Norveškoj ili Grčkoj za one koji nemaju 40 godina staža, u suprotnom mogu da idu u penziju sa 62 godine.

Gordana Matković, programska direktorka Centra za socijalnu politiku i profesorka FEFA-e objašnjava da Danska ima sistem po kom se 15 godina unapred određuje starosna granica za odlazak u penziju i da ona zavisi od očekivanog trajanja životnog veka.

- Treba imati u vidu da je 2040. godina daleko, ali nije iznenađenje podizanje granice zbog njihovog specifičnog sistema - kaže ona.

Da li će se ovaj trend preneti i na druge evropske zemlje, pa i na Srbiju, Matković smatra da zavisi od ponude poslova koje bi mogli da obavljaju stariji.

- Pitanje je da li ima dovoljno poslova koji ne zahtevaju fizički napor, da li ima poslova koji mogu da se rade od kuće i kakvi su uslovi za fleksibilno radno vreme. U tim bogatim zemljama motiv za podizanje granice nije samo opterećenje za penzijske fondove već i manjak radne snage. Oni koriste sve potencijale koji su im na raspolaganju - napominje Matković.

Što se tiče Srbije, ona ocenjuje da se treba ipak zapitati da li smo mi društvo koje ima znanje i finansijske kapacitete da privuče ljude da kasnije idu u penziju.

- Bilo bi poželjno da se češće rade ozbiljne analize koje bi uzele u obzir očekivano trajanje života, ponuda poslova za starije, ali važno je utvrditi i koliko zdravih godina života imamo pred sobom posle 65. godine. Naši stariji nisu zdravi kao Danci. Naravno, pitanje je i kakav je zdravstveni sistem - ističe sagovornica.

Ona dodaje da je to teška politička tema, ali je takva i u drugim zemljama, zbog čega bi i trebalo odluke donositi na osnovu podataka i analiza.

U Srbiji prema nekim procenama, mada nepouzdanim, nakon odlaska u penziju nastavlja da radi između 50.000 i 100.000 ljudi.

Oni koji nastave da rade „na belo“ nastavljaju i da uplaćuju doprinose za penzijsko osiguranje, a po okončanju angažovanja mogu da traže preračun penzije. Matković ističe da se u nekim situacijama poslodavcima isplati da zaposle penzionere jer im se ne uplaćuju doprinosi za zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti.

U drugim slučajevima za neke poslove treba dosta vremena da se obuče mladi, pa se angažuju stariji iskusni radnici.

BiznisKurir/Danas