ZAŠTO ĆERKE NAJČEŠĆE OSTAJU BEZ NASLEDSTVA? Upiru prstom u njih ako pomisle nešto da uzmu, a razlog se krije u ovome
U vremenu kada se rodna ravnopravnost promoviše kao temelj savremenog društva, u Srbiji i dalje opstaje običaj koji potiče iz prošlih vremena – sestre se odriču nasledstva u korist braće.
Iako zakon jasno kaže da su svi naslednici ravnopravni, praksa pokazuje da tradicija, pritisak porodice i ekonomska situacija često utiču na odluke žena da se odreknu onoga što im po pravu pripada.
U seoskim sredinama ovaj čin se i dalje posmatra kao nešto što se „podrazumeva“, dok se u gradovima češće pravda ekonomskom nezavisnošću ćerki ili njihovom „dobrom udajom“. Neretko upravo majke sugerišu ćerkama da se odreknu nasledstva, smatrajući da su se snašle bolje od sinova.
Ružica Marinković je jedna od žena koja je odlučila da se odrekne nasledstva u korist brata nakon smrti njihovog oca. U njenom slučaju, nije bilo pritiska, niti ultimatuma – odluka je bila lična.
- Nas je troje dece. Sestra i ja smo se odavno udale, a brat je ostao kod kuće. Brinuo je o roditeljima i radio sve s njima. Nismo želele da uzimamo nešto što je on stvorio i što će nastaviti da gradi - objašnjava ona.
Ipak, ne donose sve žene takvu odluku bez unutrašnje borbe ili uticaja okoline. Neke se odriču da ne bi narušile porodične odnose, dok druge insistiraju na svom pravu, svesne da je to važno i za njih i za njihovu decu. Sukobi, zamerke i dugotrajni prekidi komunikacije nisu retkost, a ostavinske rasprave često iznedre duboko potisnute porodične tenzije.
Psiholog Z. Milivojević objašnjava da je koren ovakvog ponašanja duboko vezan za istorijski model nasledstva, koji potiče još iz rimskog doba.
- Zemlja se nasleđivala kao celina, kako bi bila funkcionalna, pa je najčešće pripadala najstarijem sinu. To je bilo nepravedno prema ćerkama i drugoj deci, ali društveno opravdano u tadašnjem kontekstu - navodi Milivojević.
Danas, dodaje, zakon prepoznaje jednaka prava svih naslednika, ali običaji i porodična očekivanja često nadvladaju zakonske norme. On ističe da žene koje insistiraju na nasledstvu ponekad budu predmet osude i ogovaranja, što je dodatni oblik pritiska.
Milivojević naglašava da razlozi sukoba u nasledstvima nisu isključivo u vezi sa polom.
- Svađe oko nasledstva su česte i među braćom, kao i među sestrama. Ostavinska rasprava je često prostor za razračunavanje sa porodičnom prošlošću – ko je bio omiljen, ko je dao više, ko je zaslužio više. Tu se uključuju i partneri naslednika, koji najčešće nemaju emotivnu povezanost sa porodicom pokojnika, ali insistiraju na materijalnim pravima - objašnjava on.
Uprkos tome, praksa pokazuje da se od sestre i dalje često očekuje da se povuče – ćutke, bez pitanja i prava da odlučuje. Međutim, zakonski okvir je jasan: naslednici su ravnopravni, bez obzira na pol.
Prema važećem Zakonu o nasleđivanju Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 101/2003 – odluka US i 6/2015), svi zakonski naslednici imaju jednaka prava, bez obzira na pol.
Prvi nasledni red čine deca i supružnik, a nasledni deo se deli ravnopravno. Uprkos tome, društvena očekivanja i pritisci porodice često nadjačaju zakonske norme, naročito kada je reč o sestrama koje su se „dobro udale“ ili su „finansijski obezbeđene“. U ruralnim sredinama prevladava stav da imanje pripada sinu koji ostaje sa roditeljima, dok se u urbanim sredinama sve češće javljaju razlike u tumačenju prava i obaveza naslednika.
Na kraju, na svakome je da odluči – po sopstvenoj savesti, a ne po pritisku tradicije ili porodice. Zakonski osnov postoji, a pravo na nasledstvo ne bi trebalo da zavisi od toga da li ste ćerka ili sin, već od jednakosti koju zakon garantuje svima.
BiznisKurir.rs
ZAVIRITE U ČUVENI NAPUŠTENI HOTEL, SIMBOL BIVŠE SFRJ: Sala se i sada koristi za venčanja - Hit na mrežama