Slušaj vest

Kupovina stana ne završava se onog trenutka kada skupite novac za učešće. Pored cene nekretnine, kupca mogu da sačekaju porez, agencijska provizija, troškovi notara, katastra, procene stana, osiguranja i drugi izdaci. Koliko će sve to iznositi zavisi od toga da li kupujete prvi stan, da li je nekretnina novogradnja ili starogradnja, kao i od uslova banke i dogovora sa prodavcem.

Zamislimo da ste pronašli stan koji košta 100.000 evra i da imate spremnih 20.000 evra za učešće. Na prvi pogled deluje da vam je zaokružena finansijska konstrukcija i da vam nedostaje još samo kredit od 80.000 evra.

Međutim, u praksi kupovina nekretnine nosi i niz dodatnih troškova koje kupci često zaborave da uračunaju.

Zato stručnjaci i banke savetuju da se, osim novca za učešće, unapred ostavi određena rezerva za sve ono što prati kupovinu stana.

Agencija može da bude jedan od većih troškova

Ako stan kupujete preko agencije za nekretnine, plaća se provizija prema uslovima iz ugovora sa agencijom. Ona se najčešće obračunava kao procenat od vrednosti nekretnine, ali iznos i način obračuna mogu da se razlikuju.

Kod stana od 100.000 evra, provizija od 2 odsto bila bi 2.000 evra, a ukoliko se na proviziju dodatno obračunava PDV, trošak bi bio još veći.

Zato je važno da kupac pre potpisivanja bilo kakvog ugovora proveri koliko tačno plaća agenciji i da li je PDV uračunat u cenu.

Tu su i notar i katastar

Kupoprodajni ugovor mora da prođe propisanu proceduru kod javnog beležnika, a kod kupovine na kredit postoje i dodatne radnje povezane sa hipotekom.

Koliko će kupac platiti zavisi od vrednosti nekretnine, konkretne dokumentacije i javnobeležničke tarife.

Slično je i sa katastrom. Prilikom kupovine potrebno je sprovesti odgovarajuće upise, dok se kod stambenog kredita upisuje i hipoteka.

Drugim rečima, ni notar ni katastar nisu troškovi koje treba zaboraviti kada se pravi računica za kupovinu stana.

Starogradnja i novogradnja nisu ista priča

Velika razlika postoji i u zavisnosti od toga šta kupujete.

Kod starogradnje se, pod zakonom propisanim uslovima, plaća porez na prenos apsolutnih prava. Stopa je 2,5 odsto, ali postoje i oslobođenja za kupca prvog stana za određenu kvadraturu i pod propisanim uslovima.

Kod novogradnje je situacija drugačija jer se na prvi prenos prava raspolaganja novim stanom obračunava PDV. U oglašenu cenu investitor najčešće već uračunava PDV, ali kupac svakako treba da proveri šta tačno piše u ponudi i ugovoru.

Kupci prvog stana pod određenim uslovima mogu da ostvare i refundaciju PDV-a za propisanu kvadraturu.

Kredit donosi još nekoliko troškova

Ako se deo cene finansira stambenim kreditom, banka može zahtevati procenu vrednosti nekretnine, osiguranje stana i druge usluge povezane sa kreditom.

Tu mogu da se pojave i troškovi obrade kredita, izveštaja Kreditnog biroa, menica, upisa hipoteke i drugi izdaci.

Važno je da se ovi troškovi razlikuju od banke do banke. Neke banke pojedine naknade ne naplaćuju, dok ih druge mogu imati, pa je najpametnije da se od banke zatraži kompletan spisak troškova pre potpisivanja ugovora.

Koliko novca onda stvarno treba?

Ne postoji jedna cifra koja važi za svakog kupca.

Za stan od 100.000 evra, osoba koja ima 20.000 evra za učešće ne može unapred računati da će joj za sve ostalo biti dovoljno tačno 3.000, 5.000 ili 7.000 evra.

Konačan iznos zavisi od brojnih stvari: da li se plaća agencijska provizija, da li je u pitanju prvi stan, kupuje li se novogradnja ili starogradnja, koliki je kredit, kakve troškove ima banka, koliko koštaju procena i osiguranje, kao i od konkretne dokumentacije i ugovora.

Zbog toga je najbezbednije da kupac, pored učešća, ostavi dodatnu finansijsku rezervu i pre kupovine zatraži precizan obračun svih troškova. Cena od 100.000 evra na oglasu nije nužno i konačan iznos koji će kupac morati da izdvoji iz svog džepa.

Biznis Kurir