Slušaj vest

Razlog za napad Izraela na Iran navodno je to što je ta zemlja bila veoma blizu razvoja ozbiljnog nuklearnog oružja. I zbog toga je predstavljao pretnju za Izrael, a i ceo svet. Jasno je, dakle da se konci vuku iz Vašingtona, a republikanski senator Ted Kruz bio je možda najdirektniji kada je to objasnio:

– Predsednik Tramp je jasno stavio do znanja da Iran mora u potpunosti da demontira svoj nuklearni kapacitet. Iran je pokazao srednji prst predsedniku Trampu. Izrael se brani, i mi treba da stanemo uz njih.

Sve zajedno, vrlo agresivno, vrlo ratoborno. I kao što znamo, iza svake političke izjave, kriju se i ekonomski uzroci i posledice. Ovakav sukob, jasno, može samo da ima dugoročne i negativne efekte širom planete na živote stotina miliona ljudi, koji ipak imaju tu sreću da ne moraju da beže u skloništa.

Očekivano, cena nafte je odmah skočila, i sada možemo samo da očekujemo da se to nastavi. A kada nafta poskupi, poskupljuje sve, od prevoza, po posledično do cene hleba u prodavnicama. Trgovci „crnim zlatom“ pažljivo prate situaciju i neko trlja ruke, a neko se hvata za glavu.

Kako mediji prenose, svi sada strahuju od najgoreg scenarija, a to je eventualni izraelski napad na Ormuski moreuz. Taj moreuz, smešten između Omana i Irana, predstavlja jedan od najvažnijih strateških pozicija na svetu i preko njega putuje oko petine globalnih količina nafte, koja ide prema Kuvajtu i Iraku, pa dalje širom planete. I ne samo to. I trećina globalne količine tečnog prirodnog gasa prolazi kroz Ormuski moreuz. Na desetine tankera dnevno prolazi kroz moreuz. Većina te nafte putuje u Kinu, Indiju, Japan i Južnu Koreju. I još preciznije – tuda svakodnevno pomoću brodova protiče oko 21 milion barela nafte, ili u novcu, 1,2 milijarde dolara.

Svaka eskalacija sukoba, a to je u ovom trenutku jedino što se može očekivati, svakog sata, ako ne i minuta, doneće novu so na ranu globalnoj ekonomiji, koja je već dovoljno zagađena ratom u Ukrajini, pa i trgovinskim ratovima koji, čak i kada miruju, tinjaju na relaciji SAD-Kina-Evropa.

Ako sve to nije dovoljno komplikovano, treba napomenuti još jednu činjenicu – glavni saveznik Irana na globalnom planu je Rusija. Iz Kremlja su saopštili da je Vladimir Putin već obavio telefonske razgovore sa Benjaminom Netanjahuom, premijerom Izraela i Masudom Pezeškijanom, predsednikom Irana. Putin je u razgovoru sa Netanjahuom izrazio nadu da bude medijator, sa namerom da pomogne u sprečavanju dalje eskalacije sukoba, uz konkretne predloge za rešavanje problema nuklearnog programa Irana. Pezeškijanu je poručio da osuđuje izraelsku vojnu akciju, koja nije u skladu sa međunarodnim zakonima.

Efekat nuklearne bombe

Iz Evrope je podrška napadu na Iran stigla od Emanuela Makrona, predsednika Francuske. A Donald Tramp je rekao da je Iranu dao 60 dana da prihvate dogovor oko njihovog nuklearnog programa i da su odbijali. I da im je data druga šansa, u vidu raketa.

Ipak, šansa koju Tramp pominje podrazumeva razaranje objekata blizu iranskih nuklearnih reaktora i ubistvo dva visoka zvaničnika iranske vojske. Nije teško proceniti kako će Iran reagovati u danima koji slede.

Kad se podvuče crta, mada je i za to, nažalost, još rano, šteta se veći meri milijardama dolara, a potencijalno, može da do neslućenih suma od stotina, a zatim i hiljada milijardi. Pakao novog rata će osetiti svi, a najviše sadašnje i buduće žrtve na večito burnom Bliskom istoku.

Nikome, nikome ovo nije trebalo. Ni Izraelu, ni Iranu, ni SAD-u, ni Rusiji, ni planeti na kojoj živimo, kao da se nikad ništa ne menja. Čak i da su „saznanja“ o nuklearnom oružju Irana bila tačna, ali to mi ne znamo. A nije trebalo čak ni onima koji će, zahvaljući rastu cene nafte, ili boljoj prodaji oružja, uspeti da profitiraju. Nije preterano reći – izraelski napad na Iran imaće efekat nuklearne bombe na globalnu ekonomiju.

Kurir Biznis/Bizportal