OVO SU NAJČEŠĆI RAZLOZI ZA PROMENU POSLA! Više od 70 % firmi u komšiluku traži radnike, ali nisu spremni na ustupke
Svaki drugi ispitanik promenio je posao barem jednom u poslednjih pet godina, pri čemu mlađi zaposleni (18-35 godina) prednjače s prosečnom promenom radnog mesta svakih godinu dana i tri meseca. Među glavnim preprekama pri traženju posla, 48% ispitanika ističe neadekvatnu platu koja nije proporcionalna obavezama radnog mesta.
“Vođen tehnološkim inovacijama koje omogućuju napredak, svet rada se menja brže nego ikada. Nove tehnologije, geopolitičke promene i navike novih generacija donose korenite promene na tržištu rada,” izjavio je Petar Mišević, savetnik predsednika HGK-a i prorektor Sveučilišta Sjever, naglašavajući važnost kontinuiranog usavršavanja radne snage.
Generacija Z menja pravila igre na tržištu rada
Posebno zanimljiv aspekt istraživanja odnosi se na Generaciju Z koja donosi potpuno nove obrasce ponašanja na tržište rada. Profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Mislav Ante Omazić istakao je da pripadnici Generacije Z u proseku menjaju posao svakih 15 meseci, što predstavlja značajan izazov za poslodavce.
“Čak 44 posto pripadnika Generacije Z odbija da radi u kompanijama koje smatraju neetičnima,” naglasio je Omazić, upozoravajući poslodavce da moraju prilagoditi svoje strategije novim očekivanjima.
Za razliku od prethodnih generacija, mladi zaposleni danas traže više od stabilne plate – žele svrhu u svom radu, kontinuirani profesionalni razvoj i visok nivo autonomije. Takođe, češće od starijih kolega napuštaju radna mesta zbog loših međuljudskih odnosa i nemogućnosti korištenja fleksibilnog radnog vremena, što pokazuje njihovu spremnost da žrtvuju financijsku sigurnost za bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Nedostatak radnika i neusklađenost ponude i potražnje
Istraživanje je pokazalo da čak 74% poslodavaca iskazuje potrebu za dodatnom radnom snagom. Najteže im je pronaći radnike srednje stručne spreme (63%), ali i visokoobrazovane (40%). Najveća potražnja zabeležena je u proizvodnom i građevinskom sektoru, dok je u odnosu na prethodnu godinu porasla potreba za administrativnim osobljem i radnicima u trgovini.
Međutim, postoji značajna neusklađenost između očekivanja zaposlenih i ponude poslodavaca. Dok potencijalni zaposleni najviše vrednuju sigurnost radnog mesta, bonuse, ravnotežu između poslovnog i privatnog života te mogućnost napredovanja, poslodavci kao svoje prednosti najčešće ističu timski rad, sigurnost i priliku za učenjem.
Strani radnici i budućnost tržišta rada
Stranu radnu snagu trenutno zapošljava ili ima nameru da zaposli 41% poslodavaca, prvenstveno radnike srednje stručne spreme (79%) i one sa završenom osnovnom školom (37%), ali i visokoobrazovane (24%). Poslodavci kao najveću prednost zapošljavanja stranih radnika navode lakše popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, dok im najveći izazov predstavljaju troškovi.
Ivana Šimek, pomoćnica direktora HZZ-a, istakla je važnost predloženih izmena Zakona o strancima: “Ove izmene će omogućiti bolju integraciju visokokvalifikovanih radnika, poboljšati uslove za zapošljavanje stranih radnika i povećati zaštitu njihovih radnih prava.”
Profesor Omazić dodatno je naglasio: “Hrvatska budućnost zavisi o inovacijama i ljudima – ne samo o sprečavanju odlaska talenata, već i o privlačenju novih. Digitalizacija, socijalno poduzetništvo i fleksibilni poslovni modeli ključni su za tržište rada u tranziciji.”
Ulaganje u obrazovanje i celoživotno učenje
Zabrinjavajući je podatak da samo 28% poslodavaca ima godišnji budžet veći od 5.000 eura za edukaciju i usavršavanje svojih radnika, dok 35% uopšte nema takav budžet, a 38% izdvaja manje od 5.000 eura godišnje. Ovaj podatak posebno je zabrinjavajući u kontekstu potreba Generacije Z koja visoko vrednuje mogućnosti za profesionalni razvoj i kontinuirano učenje.
Luka Čirko,direktor Uprave za tržište rada i zapošljavanje, predstavio je novi paket mera aktivne politike zapošljavanja: “Kao ključna područja delovanja u ovoj godini naglasak smo stavili na intenzivnije uključivanje mladih na tržište rada uz povećanje broja ugovora na neodređeno vreme, teže zapošljivih osoba, i neizostavno ulaganje u celoživotno obrazovanje putem vaučera i formalnih i neformalnih programa.”
Kurir Biznis/Poslovni.hr