Slušaj vest

Kasu marcu (Casu marzu), tradicionalni sardinijski sir napravljen od ovčijeg mleka koji sadrži žive larve insekata (crve), 2009. godine Ginisova knjiga svetskih rekorda proglasila je za "najopasniji sir" jer "crvi, kada se jednom konzumiraju, mogu da prežive želudačnu kiselinu, da prođu kroz zidove creva i izazivaju povraćanje, bol u stomaku i krvavu stolicu". Njegova komercijalna prodaja je ilegalna u Italiji, a zabranjen je u još nekoliko zemalja, ali i pored toga stanovnici Sardinije ga jedu vekovima.

Kasu marcu nastaje kada se pekorino sardo sir, umesto da ostane na hladnom i mračnom mestu, iznese napolje i ostavi na suncu, kako bi ga izložili muvama. Sirna muva (Piophila casei) u njega položi svoja jaja, larve, koje hraneći se, izbacuju kiselinu koja smanjuju masnoću i dovode sir gotovo do raspadanja.

Larve izrastu u bele crve koji u pokretu, razgrađuju protein praveći bogati sirni krem. Sir postaje veoma mekan sa nešto tečnosti koja curi i koju Sardinci zovu "suza". Zatim se otvara vrh sira, koji crvi gotovo da nisu takli, kako bi se izvukla ova kremasta poslastica.

Do trenutka konzumiranja, kasu marcu može imati nekoliko hiljada crva. Neki ih vade pre jela, drugi promešaju sir i crve, dok lokalni sladokusci sa Sardinije imaju jedno pravilo – da bi sir mogao da se jede, crvi moraju biti živi. Treba napomenuti da crvi, mogu i da skaču, čak do 15 centimetara, pa je zbog toga nekada potrebno držati ruke iznad jela da crvi ne bi skočili u lice.

Ovaj italijanski sir se može posluži uz papirnu kesu u koju se stavi komad sira i čeka da crvi uginu. Oni koji su imali priliku da ga probaju, kažu da mu je ukus veoma snažan i da njegov "šmek" satima ostaje u ustima.

Kasu marcu deo istorije Sardinije

Jedinstveni proces proizvodnje sira u kombinaciji sa jakim, retkim ukusom smatra se za ikonu tradicionalnog sardinskog pastoralnog načina života.

Novinar i gastronom sa Sardinije, Đovani Fančelo, proveo je život istražujući istoriju lokalne hrane. Pratio ga je do vremena kada je Sardinija bila provincija Rimskog carstva, i tvrdi da su se crvi oduvek jeli.

crvi.jpg
Foto: Profimedia

- Plinije Stariji i Aristotel su govorili o tome. To je deo naše istorije. Mi smo othranjeni na njemu - tvrdi Fančelo.

Sardinci tradicionalno veruju da je kasu marcu afrodizijak, a ovčarstvo, muža i fermentacija neophodni za jelo su u velikoj meri obeleženi ostrvskim sujeverjem i misticizmom. Prema Fančelu, nema pisanog zapisa o sardinskim receptima do 1909. godine. Tada je Vitorio Anjeti, lekar iz Modene, otputovao na Sardiniju i sastavio šest recepata u knjizi pod nazivom La nuova cucina delle specialita regionali.

Deset drugih italijanskih regiona ima svoju varijantu sira zaraženog crvima, ali dok se proizvodi na drugim mestima smatraju jednokratnim, kasu marcu je suštinski deo kulture ishrane Sardinije, gde ovaj sir ima više imena, a svaki podregion ostrva ima svoj način proizvodnje.

Sir se obično proizvodi krajem juna kada lokalno ovčije mleko počinje da se menja kako životinje ulaze u reproduktivni period i trava se suši od letnje vrućine.

Ne mare za kaznu do 50.000 evra

Kasu marcu je registrovan kao tradicionalni proizvod Sardinije i stoga je lokalno zaštićen. Ipak, italijanska vlada ga smatra nelegalnim od 1962. godine zbog zakona koji zabranjuju konzumiranje hrane zaražene parazitima. Zabranjen je od 1962. za prodaju u tradicionalnom obliku čak i u zemlji porekla.

untitled1recovered.jpg
Foto: Shutterstock

Postoji značajno crno tržište za sir i pastiri proizvode male količine za pojedina tržišta i takođe ga prodaju ljudima koji to traže. Oni koji prodaju sir mogu se suočiti sa visokim kaznama do 50.000 evra, ali se Sardinci smeju kada ih pitaju o zabrani njihovog voljenog sira.

Međutim, s obzirom na sve veću upotrebu insekata kao izvora proteina, lokalni gastronomi se nadaju da će zvanična ograničenja biti ukinuta.

U proteklih nekoliko godina, EU je počela da proučava i oživljava pojam jedenja ličinki zahvaljujući konceptu nove hrane, gde se insekti uzgajaju da bi se konzumirali. Istraživanja pokazuju da bi njihova potrošnja mogla pomoći u smanjenju emisija ugljen-dioksida povezanih sa uzgojem životinja i pomoći u ublažavanju klimatske krize.

BiznisKurir/eKapija