JASMINU OTAC NAUČIO ZANATU KOJI RADI BOLJE OD MUŠKARACA: Sav posao uradi očas posla - "Kad bi ušli u radnju, gledali bi iza mog ramena i tražili..."
Dok je za nekog sat samo merilo vremena, za nekog draga uspomena ili vredno porodično nasleđe, za Jasminu Panić iz Svilajnca je ne samo posao, već je njihovo kuckanje i zvonjenje najlepša melodija za njene uši.
Sajdžijski zanat za nju je veoma interesantan, jer je svaki sat priča za sebe, a njegova popravka je pravi izazov. Najveći majstorluk je otkriti kvar i popraviti sat na navijanje, jer se kod današnjih satova na baterije dovoljno samo zameniti bateriju i zameniti satni mehanizam po kataloškom broju.
- Što je sat kvalitetniji, teže je raditi na njemu. Svaki deo originalnog "roleksa", na primer, ima svoju šifru. Zato je njegova popravka veoma komplikovana i "pipava". Kod automatika postoji teg, koji omogućuje da se sat sam navija prilikom pokreta ruke vlasnika. Potrebno mi je dan-dva da ga rasklopim, dijagnostikujem kvar, potom naručim deo i zamenim ga - kaže Jasmina Panić iz Svilajnca, jedna od retkih žena sajdžija u Srbiji.
Ako, na primer, na satu marke "breitling" strada opruga, on mora da se šalje u ovlašćeni servis, jer ako ona stavi drugu oprugu, sat gubi vrednost i više nije originalni. To uradi samo ako mušterija zahteva. Najponosnija je što je uspela da popravi zidni sat iz manastira Tomić, koji je star najmanje sto godina.
- Najvažniji su dobro oko, mirna ruka, strpljenje i velika koncentracija - dodaje svilajnačka sajdžijka. Ovaj zanat nasledila je od svog pokojnog oca Aleksandra Panovića, sajdžijske legende, a radi ga sa sinom Dejanom, koji je auto-mehaničar, ali i treća generacija sajdžija u njihovoj porodici.
- Kad bi ušli u radnju, gledali bi iza mog ramena i tražili muškarca. Kada bih im rekla da sam ja sajdžija, davali bi mi sat s puno nepoverenja. Nekada bi mi ga dali, a onda istrgli iz ruke. Bila sam spremna na te situacije. Vremenom su stekli poverenje u mene, jer su se uverili da ne postoji sat koji ne umem da popravim - s osmehom priča sajdžijka.
Počela sa ocem kao devojčica
Jasmina je ocu počela da pomaže još od šestog razreda osnovne škole. Donela bi mu doručak, a onda bi čekala da otac rasklopi sat, a delove stavi u mrežice. Potom bi ih ona čistila apotekarskim benzinom. Iako je to bio dosadan posao, ona je uživala u njemu. Otac joj je dozvoljavao da rasklopi budilnik, osim federa da je ne bi povredio. - Drago mi je što sam nastavila očevu tradiciju, a još mi je draže što ju je nastavio moj sin. Pogotovu što je moj otac imao punih šest decenija radnog staža. Imao je šetajući tromb za koji nije ni znao. U 82. godini samo je pao dok je stajao za sajdžijskom tezgom - priča nam Jasmina.
biznis.kurir.rs/Večernje novosti
"TEŠKO DA ĆE SE 4 ČLANA PORODICE NAJESTI ZA 700€" Gastarbajter u Nemačkoj seo i napravio spisak: Ovo su mesečni troškovi moje porodice, a onda je pao komentar