Slušaj vest

Umesto činjenica, javnosti se plasira priča o EASA Part-145 odobrenju i bezbednosti letenja, iako to nikada nije bilo predmet regulatornog postupanja.

Nijednog trenutka nije bilo sporno da su angažovane organizacije posedovale EASA Part-145 odobrenje, niti je iko osporavao plovidbenost vazduhoplova ili bezbednost letova. To nije bio predmet ovog slučaja.

Suština je bila isključivo poštovanje propisa Republike Srbije kojima je uređeno pružanje usluga zemaljskog opsluživanja.

To jasno proizlazi iz evropskog zakonodavstva. Direktiva 96/67/EZ u Aneksu, tačka 8, održavanje vazduhoplova svrstava među usluge zemaljskog opsluživanja. Član 14 daje državama pravo da zahtevaju odobrenje za pružanje tih usluga, dok član 19 izričito propisuje da su pružaoci usluga dužni da poštuju nacionalne propise države u kojoj posluju. Republika Srbija je upravo ove odredbe prenela u svoje zakonodavstvo.

Odgovor EASA je objavljen, ali je njegovom interpretacijom javnosti stvoren utisak koji ne proizlazi iz celokupnog sadržaja odgovora. EASA navodi da dodatno Part-145 odobrenje treće države nije potrebno, ali istovremeno jasno ističe da to „ne oslobađa organizaciju za održavanje obaveze da poštuje sve primenjive nacionalne zakonske, operativne i administrativne zahteve države u kojoj se nalazi stanica za linijsko održavanje“.

Na kraju odgovora EASA dodatno naglašava da se njihov odgovor odnosi isključivo na primenu evropskog regulatornog okvira Part-145, dok obaveza poštovanja nacionalnih propisa ostaje nepromenjena. Upravo taj deo odgovora, koji potvrđuje obavezu poštovanja nacionalnih propisa, gotovo da nije dobio prostor u medijskim tekstovima.

Činjenice utvrđene u inspekcijskim postupcima ne mogu se osporiti medijskim interpretacijama. Prvom angažovanom pružaocu usluga obustavljeno je obavljanje delatnosti nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da ne ispunjava uslove propisane zakonodavstvom Republike Srbije. Ni nakon isteka ostavljenog roka od 30 dana nije pribavio propisanu dozvolu i, prema raspoloživim podacima, ne poseduje je ni danas. Nakon toga angažovan je drugi pružalac usluga za kojeg je takođe utvrđeno da u trenutku angažovanja nije ispunjavao propisane uslove. I njemu je ostavljen rok od 30 dana za usklađivanje, a nakon isteka tog roka obustavljeno je obavljanje delatnosti. Dozvola je izdata tek nakon ispunjavanja svih zakonom propisanih uslova.

Činjenice se ne mogu promeniti

Ove činjenice ne mogu se promeniti medijskim narativom. One pokazuju da pitanje nacionalne dozvole nije bilo administrativna formalnost, već regulatorni zahtev propisan evropskim i nacionalnim pravnim okvirom.

Postavlja se i pitanje zbog čega od samog početka nije primenjen model koji je kasnije korišćen. Postojala je mogućnost da se linijsko održavanje organizuje putem sopstvene EASA Part-145 organizacije u režimu samoopsluživanja (self-handling), što je kasnije i učinjeno. Takav model podrazumeva angažovanje sopstvenih licenciranih mehaničara, obezbeđivanje opreme, prostora i svih uslova za rad i predstavlja finansijski zahtevniji način organizovanja održavanja. Međutim, u civilnom vazduhoplovstvu regulatorna usklađenost ne može biti predmet procene troškova. Komercijalni interes nikada ne može imati prednost nad ispunjavanjem regulatornih obaveza.

Posebno se nameće pitanje doslednosti. Kada je reč o izmenama Pravilnika o odobravanju letova, danima se vodila medijska kampanja sa tvrdnjama da regulator želi da otera Wizz Air sa tržišta Srbije. Međutim, kada je reč o Pravilniku o uslovima za pružanje usluga zemaljskog opsluživanja, isti nacionalni regulatorni okvir odjednom se predstavlja kao nevažan ili neprimenljiv. Ako se prihvata pravo Republike Srbije da uređuje uslove za odobravanje letova, po kom osnovu se osporava njeno pravo da, u skladu sa Direktivom 96/67/EZ, uređuje i uslove za pružanje usluga zemaljskog opsluživanja?

Dužni da poštuju propise

U međunarodnoj vazduhoplovnoj praksi svaki operator i svaki pružalac usluga dužan je da poštuje evropske propise, ali i zakonodavstvo države u kojoj posluje. Nacionalni zakoni ne mogu se zanemarivati niti se regulatorne obaveze mogu selektivno prihvatati ili odbacivati u zavisnosti od poslovnog interesa.

Evropski propisi ne daju pravo nijednom operatoru da bira koje će nacionalne propise poštovati, a koje osporavati. Direktiva 96/67/EZ upravo potvrđuje suprotno – države imaju pravo da uređuju pružanje usluga zemaljskog opsluživanja i da zahtevaju njihovo poštovanje.

Javnost zaslužuje činjenice, a ne selektivno predstavljanje regulatornog okvira. Propisi se ne mogu tumačiti parcijalno, niti se suština regulatornog postupka može promeniti promenom narativa. U vazduhoplovstvu ne postoji princip „samo da se leti“. Postoji samo jedan princip – da se leti bezbedno, odgovorno i u skladu sa svim međunarodnim, evropskim i nacionalnim propisima.

Biznis Kurir