ZASADI DRVO, ZASADI SVOJ KISEONIK: Povežimo decu s prirodom
Ako mi danas posadimo drvo, u njegovim blagodetima će uživati naši unuci ili praunuci. Baš zbog toga u akcije pošumljavanja treba uključiti sve generacije - od petogodišnjaka do penzionera
Šume imaju nemerljiv doprinos za život ljudi i opstanak planete Zemlje. Čovek je oduvek tesno povezan sa šumom. Do pre samo sto godina čovek je uzimao od šume koliko mu je bilo potrebno, i to, nažalost, uglavnom bez plana i ograničenja. Danas čovek pre svega čuva šumu, gaji je i na kraju uživa u njenim brojnim korisnim funkcijama.
Drveće spada u najstarije žive organizme na našoj planeti. Tajna dugovečnosti drveta je na neki način i dalje misteriozna. Ako mi danas posadimo drvo, njegove blagodeti će uživati naši unuci ili praunuci. Baš zbog toga u akcije pošumljavanja treba uključiti sve generacije - od petogodišnjaka do penzionera. Višegeneracijska akcija sadnje drveća simbolično bi pokazala da su šumski ekosistemi plod rada i odnosa prema šumi od strane više generacija.
Dr Zvonimir Baković, rukovodilac Odeljenja za gajenje šuma JP „Srbijašume“, kaže da je u današnje vreme pravi izazov animirati, organizovati i pokrenuti mlade ljude da dobrovoljno i besplatno urade nešto društveno korisno.
Sadnja u školama
- Broj volontera koji je spreman da se uključi u akcije pošumljavanja je nedovoljan. Oživljavanje omladinskih radnih akcija (ORA) i volonterizma i stavljanje njihovih aktivnosti (jednim delom) u funkciju pošumljavanja sa sinhronizovanim i pravilno definisanim ciljevima, dodatno bi podiglo ekološku svest najšire javnosti. U budućnosti bi trebalo razmisliti o uvođenju „Dana pošumljavanja“, ujedinjenog sa idejom patriotskih, ekonomskih i estetskih nastojanja. Tog dana sadnjom drveća u predškolskim i školskim ustanovama, kao i na brojnim drugim mestima, društvu bi se pokazala lepota drveća i njihov pozitivan uticaj na ulepšavanje izgleda školskog dvorišta, igrališta, ulice, parka, obale reke... Jer šume su jedini samoobnovljivi prirodni resurs i nacionalno blago. One su izvor čistog vazduha, vode, flore i faune, bioraznovrsnosti, blage klime, jednom rečju života - kaže Baković.
Danas prevashodno šumari moraju da ukazuju na značaj šuma i šumarstva, kako bi šira društvena zajednica prema šumi bila pažljivija i odgovornija.
- Šumarska struka zasnovana na naučnim i praktičnim znanjima, podržana zakonskom regulativom, treba da bude zamajac za stvaranje novih površina pod šumama, da utiče na mlade da se masovno uključe u pošumljavanje, gajenje i zaštitu šuma za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Obaveza šire društvene zajednice je da utiče na sadašnje i buduće generacije da prepoznaju značaj pošumljavanja u eri klimatskih promena i tako odaberu pravi put ka povećanju površina pod šumama na planeti Zemlji i mogućnosti da se na njoj živi na način poznat današnjoj civilizaciji. Svaki pojedinac kada pomaže da se očuvaju naše šume ili kada sadi nove, ulaže u svoju budućnost i budućnost svoje dece - ističe Baković.
Volonteri neophodni
Slađana Dabić iz JP „Vojvodinašume“ kaže da, iako su u ovom preduzeću radovi na terenu uglavnom mehanizovani, sadnja sadnica se obavlja isključivo pomoću ljudskog, manuelnog rada.
- S obzirom na to da u sistemu preduzeća već duži niz godina usled odluke Vlade ne postoji mogućnost zapošljavanja radnika, volonterske aktivnosti su dobro došle. Pritom, ne govorimo samo i isključivo o učincima koje volonteri postižu iako oni nisu zanemarljivi. Naime, poznato je da čovek na poseban način gleda i vrednuje ono u čijem je nastajanju i sam učestvovao. Takva osoba je najbolji ambasador dobre volje koji je svestan složenosti posla prilikom podizanja šuma uvek raspoložen da u sredini u kojoj živi i radi ukazuje na odgovorno ponašanje svakog pojedinca kako ne bi došlo do štetnih posledica po šumu - kaže Dabićeva i dodaje da sam postupak sadnje sadnica zavisi od vrste drveća i tehnologije pošumljavanja:
- Sve vrste drveća, osim vrbe i topole, sade se u prethodno iskopanu rupu, koja mora biti dovoljno duboka, tako da nakon postavljanja sadnice na dno, posle zagrtanja usitnjenom zemljom i nagažavanja, sadnica bude u zemlji najmanje do nivoa vrata korena. Sadnice topole se kod takozvane plitke sadnje postavljaju u rupu čija je dubina oko 80 cm, pa slobodno možemo reći da sadnja ove vrste drveća spada u teže poslove jer radnik nakon nagrtanja prvog sloja rastresite zemlje mora da uđe u rupu i dobro nagazi zemlju pre nego što se nabaci novi sloj.
Radovi koji prethode pošumljavanju i prate konkretne aktivnosti na sadnji sadnica i setvi semena direktno su uslovljeni vremenskim prilikama. To znači da za relativno kratak vremenski period, posmatrano na godišnjem nivou, treba završiti planirane poslove, što uglavnom nije jednostavno.
Kurir.rs/Dijana Gloganjac Foto: Shutterstock
PROCENJUJE SE DA JE OpenAI TEŽAK 300 MILIJARDI $: Na dobrom su putu da postanu najvrednija kompanija na svetu