Kao retko koji mineral, litijum ima višenamensku primenu. Zbog toga projekat „Jadar" ne samo da može direktno doprineti razvoju, već i kroz lanac vrednosti, ali i šire od toga. Razumne su bojazni koje javnost ima prema celom poduhvatu rudarenja litijuma, međutim treba imati rezervu zbog ogromne količine dezinformacija koje se namerno šire.

„Na ovu temu su više pričale ekološke organizacije od stručnjaka. Postoje izjave u kojima glumci, reditelji, pevači iznose stvari koje su van svake pameti. Pričali su da će u slučaju ostvarivanja projekta preživeti samo desetina ljudi, što je potpuno netačno. Atomske bombe su ubile desetine hiljada ljudi, a oni pričaju da će litijum ubiti milione - kaže prof. dr Simonović, naučni savetnik za opštu i fizičku hemiju, objašnjavajući tako razliku u validnosti tvrdnji koje daju ekološki aktivisti i onih koje dolaze od struke.

 On poručuje da je ključ u praćenju svih parametara koji mogu da utiču na životnu sredinu i da nema nijednog pogona ili fabrike koja ne ostavlja posledice. Zbog toga, prema rečima profesora, ne treba očekivati da će se izgraditi rudnik, a da neće biti nikakvih promena, ali će adekvatan monitoring preduprediti da uticaj po životnu sredinu bude minimalan.

Profesor Simonović zato kaže da se u slučaju prekoračenja bilo kog parametra treba zaustaviti proces i intervenisati kako bi se potencijalni incident odmah otklonio.

Briga koja, verovatno, najviše muči građane tiče se direktno sumporne kiseline i opasnosti koje se mogu desiti ukoliko bi došlo do nekog akcidenta.

- Sumporna kiselina je jedna od najčešće korišćenih hemikalija u hemijskoj industriji. Čak postoji kriterijum za merenje industrijske razvijenosti neke zemlje po potrošnji sumporne kiseline. Ona nije nikakva novost, postoji preko sto godina i koristi se u različitim hemijskim industirjama, tako da su svi mogući procesi u kojima se koristi potpuno proučeni, svi načini za transport, poštuju se sve mere zaštite - objašnjava prof. dr Simonović.

Prof, dr Branislav Simonović.jpg
Kurir tv /Printscreen 

   Kako navodi, sumporna kiselina se u projektu „Jadar" koristi za rastvaranje litijuma i bora iz jadarita i ona se troši u tim procesima gradeći sulfate reakcijom, što znači da ona ne ulazi niti izlazi iz reaktora. To se radi u zatvorenim posudama i kontrolisanim uslovima i na 90 stepeni celzijusa.

- Priča o tome kako će sumporni gasovi da guše građane Jadra, Loznice, Šapca i Beograda su potpuno besmislene. Sumporna kiselina na toj temperaturi od 90 stepeni isparava pet puta manje nego voda na 0 stepeni. Takođe, priče o sumpornim kišama koje će da padaju u Beogradu su van svake sumnje bez ikakvog osnova - izričit je profesor Simonović u svom izlaganju koje je zaključio porukom da javnost, malo upoznata sa pravim stanjem stvari, ne treba da traži informacije na društvenim mrežama gde se šire glasine i potpuno neproverene tvrdnje.

Kurir Biznis