Slušaj vest

Većina vozača smatra gumu dobrom sve dok dubina šare nije blizu zakonskog minimuma. Međutim, novo ADAC-ovo istraživanje pokazuje da je 1,6 milimetara pre svega zakonska, a ne bezbednosna granica. Kod zimskih guma značajan pad performansi počinje mnogo ranije, a najveći problem, iznenađujuće, nije vožnja po snegu, već mokar put i akvaplaning.

ADAC je testirao pet aktuelnih zimskih guma u dimenziji 185/65 R15: Bridgestone Blizzak LM 005, Kumho WinterCraft WP52+, Linglong Sport Master Winter, Michelin Alpin 7 i Vredestein Wintrac. Svaka je ispitana kao nova, sa približno osam milimetara šare, i nakon kontrolisanog trošenja na četiri i dva milimetra. Cilj nije bio da se proglasi pobednik, već da se ustanovi koliko sama dubina šare utiče na bezbednost. Zaključak je vrlo jasan. Između četiri i dva milimetra performanse počinju da opadaju mnogo brže nego pre toga.

Ni četiri milimetra više nije isto što i nova guma

Guma sa četiri milimetra šare na prvi pogled i dalje može da izgleda vrlo dobro, ali merenja već otkrivaju gubitak bezbednosne rezerve. Kod uzdužnog akvaplaninga prosečno je izgubljeno oko 12 odsto performansi u odnosu na novu gumu, dok je kod akvaplaninga u krivini taj gubitak već gotovo 25 odsto.

Pogoršava se i ponašanje na mokrom putu. Prosečna ADAC-ova ocena za upravljivost pala je sa 2,4 na 3,4 (prema nemačkom sistemu ocenjivanja gde je 1 najbolja, a 6 najgora ocena). Na snegu je prianjanje (trakcija) bilo slabije za 8,8 odsto, a rezultat kočenja se pogoršao za 12,4 odsto.

To možda ne zvuči dramatično u normalnoj vožnji. Problem nastaje kada guma istovremeno mora da koči i skreće, na primer pri naglom izbegavanju prepreke na mokrom putu. Upravo tada počinje da nedostaje rezerva koju vozač u svakodnevnoj vožnji uopšte ne primećuje.

Na dva milimetra rezultati postaju alarmantni

Kada dubina šare padne na dva milimetra, situacija se naglo menja. Kod uzdužnog akvaplaninga gubitak performansi raste na oko 22 odsto, dok kod bočnog akvaplaninga prosečno nestaje čak 52 odsto prvobitne bezbednosne rezerve.

Vrlo konkretan podatak daje test kočenja na mokrom. Prosečni zaustavni put se povećao sa 31,9 na 37,3 metra. To je 5,3 metra, odnosno oko 17 odsto više. U stvarnoj saobraćajnoj situaciji tih pet metara može da znači razliku između bezbednog zaustavljanja ispred pešaka ili automobila i ozbiljne nesreće. Još dramatičniji je rezultat ponašanja na mokroj test stazi: prosečna ocena je pala sa 2,4 na 4,7, što ADAC svrstava u veoma loše rezultate.

ledena kiša vožnja
Foto: K-FK/Shutterstock

Ni sneg ne oprašta kod potrošene gume. Sa dva milimetra šare, prianjanje je prosečno slabije za 15,9 odsto, a sposobnost kočenja za 20,5 odsto. ADAC navodi i slikovit primer: dok bi automobil sa novom gumom pri kočenju pri brzini od samo 30 km/h već stajao, isti automobil sa gumom od dva milimetra bi u tom trenutku i dalje išao brzinom od 12 km/h.

Zašto voda postaje najveći neprijatelj

Razlog je jednostavan. Kanali u šari moraju da prihvate i izbace vodu ispod gume. Kako postaju plići, kroz njih može da prođe sve manje vode, pa se pri određenoj brzini između gume i asfalta stvara vodeni klin. Točak počinje da "pliva", a kontakt sa putem naglo nestaje.

Koliko nekoliko milimetara može da znači, pokazuje najbolja guma sa ADAC-ovog testa. Kada je bila nova, akvaplaning se javljao pri brzini od približno 93 km/h, a sa dva milimetra šare već na oko 77 km/h. Razlika nije mala, posebno jer se takve brzine lako dostižu i na običnom putu van grada.

Važna je još jedna poruka ovog testa. Ni skupa premijum guma ne može da nadoknadi nedostatak šare. Razlike među modelima postoje, ali osnovni trend je isti kod svih testiranih guma.

Biznis Kurir/Jutarnji