Slušaj vest

Dok su Sjedinjene Američke Države, Australija i Japan decenijama unazad rešavali problem letnjih vrućina masovnom upotrebom klima uređaja, Evropa se oslanjala na tradicionalne metode. Spuštanje roletni, ventilatori i hladna voda bili su sasvim dovoljni za prijatan boravak u zatvorenom prostoru tokom leta. Ovaj kulturološki i arhitektonski jaz vidljiv je i danas, dok u Americi gotovo 90 odsto domaćinstava poseduje klima uređaj, u Evropi je taj procenat tek oko 20 odsto. Naravno, postoje značajne regionalne razlike, dok u Španiji polovina domova ima sisteme za hlađenje, u Nemačkoj je taj broj izuzetno nizak i iznosi svega oko šest odsto.

Međutim, realnost evropskih leta se drastično menja. Do nedavno, klima uređaji su se širom starog kontinenta posmatrali isključivo kao luksuz, a ne kao osnovna potreba. Danas, usled sve intenzivnijih klimatskih promena, ekstremni toplotni talasi postaju redovna, dugotrajna pojava koja ozbiljno ugrožava zdravlje stanovništva, ali i infrastrukturu. Prema analizama evropskih stručnjaka za klimu, temperature tokom juna 2026. godine bile su više za dva do četiri stepena Celzijusa u odnosu na uporedive uslove sa kraja dvadesetog veka, prenosi DW. Ovakav temperaturni skok logično je doveo do eksplozije potražnje za rashladnim sistemima.

Samo u Nemačkoj, u periodu od 2019. do 2024. godine, potražnja za klima uređajima skočila je za neverovatnih 75 procenata, a sličan trend rasta prodaje beleže proizvođači širom Evrope. I pored toga, stručnjaci izražavaju zabrinutost jer se svest o važnosti klimatizacije menja presporo. Zadržavanje stava da je hlađenje luksuz postaje izuzetno opasno u svetlu činjenice da ekstremne vrućine godišnje odnesu desetine hiljada života širom kontinenta.

Arhitektonske i birokratske prepreke

Osnovni problem leži u samoj arhitekturi. Većina evropskih domova i stambenih zgrada projektovana je sa jednim primarnim ciljem, da maksimalno zadrži toplotu tokom dugih zima. Takav dizajn ih leti pretvara u prave toplotne zamke. Stanovnici i dalje pokušavaju da se odbrane boljom izolacijom, tendama i ventilatorima, ali sve veći broj uviđa da je ugradnja klime neminovnost. Analitičari se slažu da se era "Evrope bez klima uređaja" polako, ali sigurno bliži kraju.

Ipak, ugradnja ovih sistema nije nimalo jednostavna, naročito u starijim objektima. Dok je u novogradnji instalacija rutinska, starije zgrade zahtevaju ozbiljne građevinske intervencije. Situacija je posebno komplikovana u istorijskim jezgrima gradova, gde strogi zakoni o očuvanju fasada zabranjuju postavljanje spoljnih jedinica. Pored vlasnika starih stanova, u nepovoljnom položaju su i podstanari, koji zakonski ne smeju sami da narušavaju spoljni izgled zgrade, a s druge strane, ne žele da investiraju hiljade evra u nekretninu koja nije njihova.

Cena hlađenja: Udar na budžet i ekologiju

Pored administrativnih prepreka, snažan demotivator za građane je i rast cena električne energije. Istraživanja sprovedena na nivou Evropske unije pokazuju alarmantan podatak, čak 38 odsto ispitanika izjavilo je da finansijski ne može da priušti adekvatno hlađenje svojih domova tokom leta. Upravo će domaćinstva sa najnižim primanjima pretrpeti najteže posledice klimatskih promena, jer hlađenje stambenog prostora ubrzano postaje pitanje egzistencije, jednako važno kao i grejanje zimi.

Sa druge strane, iako spašavaju živote, klima uređaji uzimaju svoj danak od okoline. Prema trenutnim podacima, hlađenje zgrada troši oko deset odsto ukupne svetske električne energije. S obzirom na to da se veliki deo te energije i dalje dobija sagorevanjem fosilnih goriva, masovna upotreba klima uređaja direktno povećava emisiju štetnih gasova. Dodatni problem, na koji ukazuju brojne studije, jeste fenomen "urbanih toplotnih ostrva", klima uređaji izbacuju vreo vazduh iz stanova na ulice, dodatno podižući spoljašnju temperaturu u gradovima, što stvara začarani krug u kom su nam potrebni još snažniji uređaji za hlađenje.

Inovativna rešenja za budućnost

Stručnjaci su složni u oceni da rešenje problema nije isključivo u pukom umnožavanju tradicionalnih split-sistema, već u pametnijem urbanom planiranju. Budućnost leži u projektovanju novih zgrada koje će se prirodno hladiti pomoću napredne ventilacije, kvalitetnih materijala koji odbijaju toplotu i integrisanih spoljnih senčila.

Fokus se sve više pomera ka tehnologijama poput toplotnih pumpi, koje zimi greju, a leti efikasno hlade prostor, kao i ka radikalnom ozelenjavanju gradova kroz sadnju drveća, stvaranje vodenih površina i izgradnju javnih rashladnih centara. Neki evropski gradovi, uključujući Pariz, Stokholm i Kopenhagen, već su otišli korak dalje i uspešno razvijaju sisteme daljinskog (centralnog) hlađenja, gde se čitavi blokovi zgrada hlade vodom iz jedne centralne mreže.

Konačno, ogromnu ulogu odigraće i razvoj veštačke inteligencije. Novi pametni uređaji opremljeni senzorima u stanju su da optimizuju rad i smanje potrošnju energije za čak 40 odsto, štedeći novac građanima i štiteći okolinu. Kako leta postaju sve vrelija, struka šalje jasnu poruku: efikasno hlađenje doma više nije pitanje komfora, već esencijalno pitanje javnog zdravlja koje se izjednačava sa obezbeđivanjem grejanja tokom zimskih meseci.

Biznis Kurir/Večernji list