Slušaj vest

Finansijske prevare danas se razvijaju brže nego ikad – koriste veštačku inteligenciju, socijalni inženjering i brzinu instant plaćanja, a sve češće na meti su upravo potrošači. U takvom okruženju, pojedinačna odbrana više nije dovoljna, upozorava Samo Kumar, direktor Bankart d.o.o.. Ključno pitanje više nije može li se pojedinačna institucija odbraniti sama, već kako izgraditi povezan i otporan sistem koji može efikasno zaštititi korisnike.
1. Zašto saradnja između banaka i finansijskih institucija postaje ključna u borbi protiv prevara?
Prevare su danas organizovane, brze i koordinisane. Kriminalne grupe ne napadaju jednu instituciju izolovano – one posmatraju sistem kao celinu i iskorišćavaju njegove međupovezanosti.

Ako jedna institucija otkrije novi obrazac prevare, ali ta informacija ostane zatvorena unutar nje, druge institucije ostaju ranjive. No, ako se ta informacija deli, ceo sistem postaje otporniji.

Upravo zato saradnja više nije opcija, već neophodnost. Ona omogućava ranije prepoznavanje pretnji, bržu reakciju i smanjenje ukupnog rizika. U borbi protiv prevara, brzina razmene informacija često čini razliku između sprečene i uspešne prevare.

U praksi to znači da otpornost više nije individualna karakteristika, već kolektivna sposobnost sistema.
2. Zašto pojedinačna institucija, bez obzira na veličinu, više ne može sama efikasno da upravlja tim rizikom?
Zato što je vidljivost uvek ograničena na sopstveni sistem.

Pojedinačna banka vidi samo deo transakcionog prometa i samo deo ponašanja korisnika. No, prevare često uključuju više institucija, više računa i više tržišta. Obrasci koji unutar jedne institucije izgledaju normalno mogu, na nivou sistema, jasno ukazivati na sumnjivu aktivnost.

Fragmentiran pogled stvara fragmentiranu odbranu.

S druge strane, agregirani i anonimizirani podaci na nivou infrastrukture omogućavaju prepoznavanje anomalija koje bi inače ostale nevidljive. To omogućava raniju detekciju, bržu reakciju i znatno veću efikasnost zaštite.

Drugim rečima, otpornost sistema raste sa nivoom njegove povezanosti i saradnje.
3. Koja je uloga infrastrukturnih procesora poput Bankart d.o.o. u tom ekosistemu zaštite?
Infrastrukturni procesori imaju jedinstvenu poziciju jer upravljaju kritičnim platnim sistemima i obrađuju transakcije za više finansijskih institucija istovremeno.

Ta pozicija omogućava širu perspektivu i prepoznavanje obrazaca koji prelaze granice pojedinačnih institucija. Na tom nivou moguće je identifikovati anomalije u realnom vremenu i reagovati pre nego što se prevara proširi.

Osim tehnologije, ključna je i uloga u povezivanju institucija – kroz standarde, operativnu saradnju i razmenu bezbednosnih uvida.

Takav pristup omogućava tzv. community-based zaštitu, gde svaka institucija indirektno koristi znanje i iskustvo celog sistema.

Rezultat je efikasnija detekcija, manje lažnih alarma i veća sigurnost za sve učesnike.
4. Kako će takav model saradnje oblikovati budućnost finansijskog sistema, posebno u kontekstu instant plaćanja i digitalnog evra?
Budućnost finansijskog sistema temelji se na brzini, interoperabilnosti i poverenju. Instant plaćanja i inicijative poput digitalnog evra dodatno će povećati brzinu i volumen transakcija, ali i zahteve za sigurnošću. U takvom okruženju izolovana odbrana više nije dovoljna.

Ključno je imati infrastrukturu koja omogućava real-time obradu i zaštitu transakcija, baziranu na povezivanju institucija, naprednoj analitici i zajedničkoj bezbednosnoj kulturi.

U Bankartu svakodnevno radimo na tome: razvijamo i operativno podržavamo interoperabilne platne sisteme koji povezuju banke i finansijske institucije u regionu. Takav pristup omogućava ne samo bržu detekciju pretnji, već i stabilnu platformu za buduće inicijative poput instant plaćanja i digitalnog evra.

Na kraju, poverenje korisnika zavisiće od sposobnosti industrije da deluje kao povezan sistem – jer u modernom finansijskom okruženju, niko ne može da se brani sam.