OD PRAZNIKA RADA OSTAO SAMO URANAK! Simbol borbe za radnička prava Prvi maj pretvorio se u gozbe u prirodi
Obeležavanje dana kada su radnici u Čikagu 1889. prvi put ustali u odbranu svojih prava pretvoren u roštiljanje u prirodi, a na radnike niko ne misli
Praznik rada Prvi maj nekad je bio simbol borbe za radnička prava, a danas se sveo na gozbe i roštiljanje na uranku, dok su sećanje na pravu suštinu proslave dana, kada su radnici u Čikagu 1889. godine ustali u odbranu svojih prava, skoro potpuno izbledela.
Dok su se radnici svakog 1. maja u SFRJ organizovali parade, a njihova prava su bila toliko zaštićena da nisu mogli dobiti otkaz dok nešto debelo ne zabrljaju, a i tada tek kada se to komisijski dokaže, danas je od tog praznika ostalo samo roštiljanje na prvomajskom uranku, dok se otkazi dobijaju lakše nego posao.
Miloš Grabundžija, predsednik Sindikata penzionera UGS "Nezavisnost" ističe da je Prvi maj do devedesetih godina bio simbol radničkih prava i poštovanja radnika, dok je danas simgol njihovog stradanja.
- Nekada se radilo tako da radniku niko nije mogao da povećava i produžva radno vreme, a danas radi sve duže i ako je slučajno napravio grešku uzima mu se od plate. Poslodavci isplaćuju danas radnicima minimalac, a ostatak im daju u koverti, a odna to moraju da im vrate. Mnogo privatnih firmi nema sindikate, tako da radnike nema ko da štiti i to je problem koji je veoma prisutan. A stadanje radnika tek predstoji. Ostaju bez posla i šta će da rade sa porodicom. Nekad radniku nije mogao da se da otkaz ni pod razno, jer ga je štitio zakon. Ni jedan direktor nije imao tolika ovlašćenja, već su postojale disciplinske komisije koje su vodile postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Procedura se morala poštovani, a danas nema procedure, već samo kažu ne dolazi sutra - kaže Grabundžija.
On dodaje da se nekad imalo šta obeležavati za Prvi maj.
- Imali smo osam sati rada, osam odmora i osam sati spavanja. To je bilo vreme šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka kada smo imali bolje zakone za radnike od američkih - naglašava Grabundžija.
Da danas, na žalost, ništa nije kao ranije, ističe i bivši sindikalac Zlata Zec.
- Umesto da se za 1. maj slave rad i radnici, da se pohvale i nagrade oni koji su dali puni doprinos razvoju svom poslodavcu, užoj i široj zajednici, društvu u celini, danas je važnije ko je "lojalan" šefu ili vladajućim strukturama. Umesto da se izistinski slavi rad i rezultati rada, najvažnije je da se na praznik rada ne radi, da se jede i pije, ostavljajući krš i nered u prirodi. Na žalost, ni sindikati koji su uvek organizirali pravo obeležavanje praznika rada konkretnim, najčešće radnim aktivnostima, danas nisu avangarda radničke klase i nema ih (posebno onih koji sebe nazivaju najbrojnijim) tamo gde im je mesto - kaže Zec.
"MISLILA SAM DA JE PARODIJA, DA LI ŽIVIMO U 1953. GODINI!?" Poznata drogerija na meti kritika zbog poklona za Dan majki: "Ovo je nečuveno!" (FOTO)