Cvetići danju rade u struci, a noću do iza ponoći pakuju čajeve: Ljubav prema selu vodi ih ka uspešnom biznisu
Koliko poreklo utiče na odluku čime će se čovek u budućnosti baviti najbolje govori primer Marijane i Nemanje Cvetić iz Užica, koji se već dve godine bave proizvodnjom i prodajom čajeva i to od biljaka ubranih isključivo u netaknutoj prirodi.
Iako oboje imaju fakultetske diplome i rade u firmama, svako usvojoj struci, njihovo seosko poreklo i ljubav prema prirodi podstakla ih je da se pored redovnog posla upuste u dodatan posao sa lekvitim biljem. Kao da ih je i samo prezime Cvetić opredelilo da se bave tim poslom.
Kupili razrađen biznis
- Firma Tilija čajevi postoji od 1996. godine, a mi smo je kupili pre dve godine kada su vlasnici otišli u penziju. Nastavili smo da radimo, ali smo dosta i proširili mrežu kupaca. Čajeve otkupljujemo od proverenih dobavljača, firmi koje se beve preradom i otkupom bilja od meštana. To su biljke ubrane sa lokaliteta Rtanj, Sokobanja, Zlatibor i po selima u okolini Bavaništa - počinje priču za Kurir Biznis Marijana Cvetić.
Ova tridesetpetogodišnja majka male bebe kroz osmeh kaže da se proizvodnjom i pakovanjem 90 vrsta čajeva bave samo ona i suprug, dok beba može samo malo da ih ometa u poslu.
- Kada nam stigne sirovina mi je pakujemo u kesice, pa u kutije i gotov proizvod plasiramo na tržište širom Srbije. Imamo 90 vrsta čajeva, do kojih je 80 rinfuz, a 10 su filter čajevi. Udarna sezona nam počinje u decembru i traje do kraja marta jer se u tom periodu najviše piju čajevi pa se zato tada najbolje i prodaju. Kupci su nam uglavnom manje lakalne apoteke koje želimo da podržimo, a ne apotekarski lanci. Nas dvoje i ne množemo da stignemo da upakujemo velike količine - ističe Marijana.
Godišnje spakuju 10.000 kutija čaja
Ova vredna preduzetnica i njen suprug godišnje upakuju i prodaju oko 10.000 kutija čaja, čija cena zavisi od vrste biljke i zahtevnosti procesa njihovog sušanja.
- Najbolje se prodaju žalfija, uva, matičnajk, kamilica, nana, beli slez i majčina dušica, ali se dosta traži i sena. Pakovanje čaja od 50 grama prodajemo od 120 pa do 250 dinara zavisno od vrste biljke. Neke su skuplje jer je do njih teže doći i zahtevnije su kada je reć o sušenju. Te biljke se beru u predelima koji su apsolutno netaknuti bilo kakvim zagađenjem, gde je čist vazduh i čista sredina. Nama je do toga stalo i od toga ne odstupamo. Kvalitet nam je na prvom mestu jer želimo da nam se kupci, kad jednom kupe naše čajeve, ponovo vrate. Miris tih čajeva je jači i kesica i kutija u koje ih pakujemo su papirni i ničim ne utiču na kvalitet čaja, a istovremeno čuvaju aromu biljke - objašnjava Marijana.
Prema njenim rečima samo od prodaje čajeva trenutno porodica ne može da živi, ali veruje da će, ako nastave da rade istim tempom, u skorijoj budućnosti to postati njihov porodični biznis kojim će se isključivo baviti.
- Ja sam biolog i radim u jednoj laboratoriji za kontrolu kvaliteta hrane u Užicu, a suprug je diplomirani saobraćajni inženjer i radi u jednoj saobraćajnoj firmi u Užicu. Ovim dodatnim poslom se bavimo posle radnog vremena. Nekada, pogotovo zimi, ostanemo da pakuejmo čajeve noću do 12 ili jedan posle ponoći. Imamo i papirološki deo posla, otpremnice i ostalo, koji takođe zahteva vreme - ističe Marijana.
Ona dodaje da tenutno nemaju svoju prodavnicu već kupcima čajeve šalju poštom ili voze lično na adresu.
Posećuju sajmove i stiču nove mušterije
Kako bi se približili kupcima Marijana i Nemanja Cvetić posećuju razne sajmove, a poslednji Sajam etno hrane i pića u Beogradu im je doneo ozbiljne kupce.
- Ljude privuče naše pakovanje, odnosno dizajn. Našli smo ozbiljne kupce iz Beograda i nadamo se da će se saradnja razvijati. Iako trenutno zaradu koju steknemo tokom zime razvlačimo tokom cele godine, nemamo nameru da odsutanemo. Oboje smo poreklom sa sela, ja iz Ovčar Banje, a suprug iz Sela Vrutci izmežu Zlatibora i Tare, volimo prirodu i to nas je i podstaklo da se ovim poslom bavimo - kaže Marijana.