Kako rat u Iranu diže cenu jogurta: Lančana reakcija udara po džepu građane, a evo šta će sve poskupeti
Plastični proizvodi delimično se izrađuju od nafte, koja je od početka rata na Bliskom istoku krajem februara poskupela za više od 50 odsto.
Kao rezultat toga, proizvodi poput jednokratnog pribora za jelo, boca za omiljena gazirana ili negazirana pića i kesa za smeće mogli bi biti među prvima koji će poskupeti u narednim nedeljama, rekao je Patrick Penfield, profesor koji se bavi lancima snabdevanja na Univerzitetu Syracuse. A tu su i bočice sa sredstvima za čišćenje, higijenski proizvodi, pa čak i prehrambeni proizvodi poput jogurta i sličnog.
Ambalaža, građevina, automobili…
Plastika se koristi u svim lancima snabdevanja, od pakovanja do proizvodnje, što znači da je često teško tačno utvrditi odakle potiču troškovi u konačnoj ceni proizvoda.
"To je jedna od onih stvari zbog kojih samo odmahnete glavom u prodavnici. Ne znate da li je skuplje zbog opšte inflacije ili rasta troškova, ali na kraju vi to platite“, rekao je za CNN Joseph Foudy, profesor ekonomije na NYU Stern School of Business. Viši troškovi pakovanja mogli bi povećati cene hrane u naredna dva do četiri meseca, jer kompanije još koriste postojeće zalihe, rekao je Penfield. U industrijama poput automobilske proizvodnje — gde je plastika samo jedan od mnogih inputa, a cene su često vezane za dugoročne ugovore — moglo bi proći manje od godinu dana da se povećani troškovi u potpunosti osete.
Iza ovih poskupljenja stoje rastuće cene nafte i prirodnog gasa, koje su delom porasle zbog iranske pretnje brodskom saobraćaju u Ormuškom moreuzu. Taj plovni put ima ključnu ulogu u globalnim lancima snabdevanja energijom i petrohemijskim proizvodima. Kroz moreuz prolazi oko petina globalne isporuke nafte i tečnog prirodnog gasa.
Od početka rata cena sirove nafte porasla je sa 67 dolara po barelu na više od 100 dolara, dok su referentne cene prirodnog gasa u Aziji i Evropi u istom periodu skočile za više od 60 odsto. Više od 99 odsto svetske plastike proizvodi se iz fosilnih goriva, što znači da više cene energije povećavaju ne samo troškove proizvodnje već i cenu samih materijala. To uključuje polietilen (PE) i polipropilen, dve najčešće korišćene plastike na svetu.
Sirovine za plastiku idu kroz Ormuški moreuz
Bliski istok je glavni dobavljač sirovina za plastiku. Region čini oko četvrtinu globalnog izvoza polietilena i polipropilena, prema podacima S&P Global Energy. „Oko 84 odsto kapaciteta proizvodnje PE-a na Bliskom istoku oslanja se na Ormuški moreuz za pomorski izvoz“, rekao je za CNN Harrison Jacoby, direktor za polietilen u kompaniji Independent Commodity Intelligence Services.
Cene plastičnih smola već su porasle dvocifrenim procentima u većini proizvodnih kategorija u poslednjih 30 dana, prema podacima Plastics Exchangea, nezavisne klirinške kuće koja prati tržište smola.
"Tokom svojih 25 godina u industriji plastike nikada nisam video ovako veliki mesečni rast cena PE-a“, rekao je Michael Greenberg, izvršni direktor Plastics Exchangea i platforme za tržišnu analitiku Resintel.
Plastika je duboko ukorenjena u gotovo svim industrijama — od ambalaže i građevinarstva do automobilske industrije i zdravstva. Prelazak na alternative od papira ili stakla često je skup i dugotrajan jer zahteva promene u celim proizvodnim procesima.
"Kratkoročno gledano, nema mnogo zamena za plastiku“, rekao je Foudy.
Kompanije za pakovanje verovatnije će prilagođavati postojeće dizajne i koristiti tanju ili jeftiniju plastiku, primetio je Penfield. Proizvodi koji se uglavnom sastoje od plastike, poput kesa za smeće, verovatno će doživeti veći rast cena u poređenju sa složenijim proizvodima poput automobila, gde je plastika samo jedan od mnogih materijala.
Ali ako se visoke cene nafte zadrže tri ili četiri meseca, potrošači bi mogli da plaćaju više cene još godinu ili dve, dodao je Foudy.
"Čak i ako rat završi sutra, proći će dosta vremena pre nego što se lanac snabdevanja plastikom normalizuje“, rekao je Greenberg.
Naravno, kada je reč o plastici, postavlja se i pitanje ekologije. Istraživanje američke savezne vlade iz 2024. godine pokazalo je da je globalna proizvodnja plastike jedan od glavnih pokretača klimatskih promena. Studija naučnika iz Nacionalne laboratorije Lawrence Berkeley procenjuje da bi do 2050. proizvodnja plastike mogla činiti između 21 i 31 odsto globalnih emisija ugljenika. Trenutno je ova industrija odgovorna za četiri puta više emisija gasova sa efektom staklene bašte od avio-industrije, odnosno približno kao oko 600 termoelektrana na ugalj, navodi Renee Sharp u tekstu za NRDC (Savjet za odbranu prirodnih resursa). Više od 99 odsto plastike proizvodi se od hemikalija dobijenih iz fosilnih goriva, što pokazuje koliko su industrije plastike i fosilnih goriva međusobno povezane.
Trećina rasta potražnje
Plastika je 2019. godine proizvela 1,8 milijardi tona emisija gasova sa efektom staklene bašte — odnosno 3,4 odsto ukupnih svetskih emisija — a očekuje se da će se taj broj značajno povećati jer bi se proizvodnja plastike mogla utrostručiti do 2060. godine, navodi se u izveštaju Ujedinjenih nacija. Rast zagađenja plastikom ne šteti samo biodiverzitetu planete već dodatno doprinosi klimatskim promenama. Oko 98 odsto plastike za jednokratnu upotrebu danas se proizvodi od petrohemikalija dobijenih iz nafte i gasa. Eksploatacija i transport tih fosilnih goriva, kao i proizvodnja i odlaganje plastike, stvaraju emisije ugljenika odgovorne za globalno zagrevanje.
Nafta se sve više zamenjuje obnovljivim izvorima energije u elektroenergetskom sektoru, a njena upotreba u drumskom saobraćaju i proizvodnji električne energije opada. Ipak, procvat proizvodnje plastike i drugih proizvoda od nafte i gasa održava visoku potražnju za naftom, pa se očekuje da će petrohemikalije činiti više od trećine rasta svetske potražnje za naftom do 2030. godine i gotovo polovinu rasta do 2050. godine.
Kurir Biznis/Poslovni.hr