Odlazi iz Srbije: Omiljeno voće naših baka nestaje iz voćnjaka, a krije ozbiljnu zaradu!
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor- Grožđe je među jesenjim voćem koje može dostići najvišu cenu po kilogramu, posebno na pijaci i u direktnoj prodaji. Kruška i pojedine sorte jabuka takođe imaju solidnu cenu, ali ona mnogo zavisi od mesta prodaje i kvaliteta.
- Šljiva uglavnom ima nižu cenu po kilogramu, ali može doneti ozbiljan prihod zbog velike količine i različitih kanala prodaje. Za voćare je zato važnija računica po hektaru nego sama cena na tezgi.
Septembar i oktobar u Srbiji nisu samo meseci kada se pune špajizi, kuvaju džemovi i sprema zimnica. To je i jedan od najvažnijih perioda za domaće voćare, jer na pijace i u otkup istovremeno stižu grožđe, šljive, kruške, jabuke, dunje i drugo voće, pa se upravo tada najbolje vidi koje kulture mogu da donesu veću cenu po kilogramu. Podaci državnih institucija pokazuju da su cene voća veoma promenljive i da razlika između proizvođačke, otkupne i pijačne cene može biti ogromna.
Važno je, međutim, odmah razdvojiti dve stvari: najskuplje voće po kilogramu nije automatski i voće koje donosi najveću zaradu proizvođaču. Na konačnu zaradu utiču prinos po hektaru, troškovi sadnje i zaštite, radna snaga, berba, ambalaža, transport, kvarenje, ali i to da li se roba prodaje nakupcu, na kvantašu, pijaci ili direktno kupcu.
Grožđe je jedan od glavnih jesenjih aduta
Ako gledamo šta se tokom septembra može prodavati po relativno visokoj ceni, grožđe je definitivno među glavnim kandidatima. Najnoviji podaci sa domaćih pijaca pokazuju koliko cena može da varira od mesta do mesta: u dostupnim septembarskim podacima 2026. godine različite sorte belog grožđa dostizale su na pojedinim pijacama i oko 500 dinara po kilogramu, dok su na drugim lokacijama cene bile višestruko niže.
Grožđe koje se proda direktno potrošaču kao kvalitetno stono grožđe može imati sasvim drugu cenu od grožđa koje se prodaje za preradu ili vinariji. U septembru 2026. godine, na primer, objavljene su ponude od oko 60 dinara po kilogramu za vinsko grožđe, dok je hamburg sorta nuđena oko 100 dinara po kilogramu na određenom tržištu.
Kruška može dosta da varira
Kruška, posebno kvalitetne sorte namenjene direktnoj potrošnji, takođe ulazi u grupu voća koje tokom jeseni može da ostvari pristojnu cenu. RZS je u svojim nedeljnim pregledima tokom 2025. beležio najčešće pijačne cene krušaka od oko 190 do 300 dinara po kilogramu, zavisno od grada, što lepo pokazuje koliko lokacija prodaje menja računicu.
Kod kruške je dodatno važno što deo roda može da se čuva i prodaje kasnije, ali to nije besplatna opcija. Hladnjača, sortiranje i gubitak dela robe povećavaju troškove. Zato proizvođač koji vidi cenu od, recimo, 250 dinara na pijaci ne može jednostavno da pomnoži taj iznos sa količinom koju je ubrao i kaže: „Eto zarade.“
Jabuka je sigurnija, ali cena mnogo zavisi od sorte
Jabuka je možda manje atraktivna kada se gleda samo cena jednog kilograma, ali je poslovno veoma važna upravo zato što postoji veliki broj sorti, široko tržište i mogućnost skladištenja.
U prevodu, jabuka ne mora da bude „kraljica cene“ da bi bila zanimljiva za proizvođača. Kod nje je mnogo važnija kompletna računica: koliko rodi zasad, koliki su troškovi proizvodnje, koliko plodova zadovoljava kvalitet za prvu klasu i da li proizvođač ima mogućnost da deo roda sačuva za kasniju prodaju. Drugim rečima, 150 ili 200 dinara po kilogramu ne govori samo po sebi koliko će novca ostati u džepu voćara.
Šljiva je jeftinija, ali je ima mnogo
Šljiva je tokom septembra jedna od najzastupljenijih domaćih jesenjih kultura, ali cena po kilogramu uglavnom nije u istom rangu sa najskupljim stonim sortama grožđa. Prema podacima RZS početkom septembra 2026, najčešća cena šljive kretala se, na primer, od 50 dinara u Leskovcu do 130 dinara po kilogramu u Sremskoj Mitrovici.
Još je zanimljivija razlika između prodaje krajnjem kupcu i otkupa. Jedan aktuelni tržišni pregled iz septembra navodi da se šljiva za otkup u zavisnosti od kvaliteta i namene nudila po znatno nižim iznosima nego na pijacama. Zato šljiva može da donese ozbiljan ukupan prihod zahvaljujući količini, ali nije među jesenjim voćem koje po pravilu ima najvišu cenu po kilogramu.
A gde je tu dunja?
Posebno zanimljiva priča je dunja, voće koje nema ni približno toliku ponudu kao jabuka ili šljiva, ali ima svoju nišu zbog prerade, slatka, kompota, rakije i drugih proizvoda.
Dunja je jedno od onih voća koje je nekada bilo gotovo obavezno u srpskim dvorištima, a danas je mnogi mlađi ljudi prepoznaju samo po mirisu iz bakine kuće. Iza tog utiska, međutim, stoji veoma konkretna tržišna priča: prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, proizvodnja dunje u Srbiji poslednjih godina oscilira i značajno je niža nego u najboljim godinama. U zvaničnoj publikaciji o voćarstvu navodi se da je najveća proizvodnja u prethodnoj deceniji bila 2015. godine, sa 15.206 tona, dok je 2021. pala na 10.447 tona.
Ipak, takva ograničena ponuda može da bude šansa za proizvođače. Srbija je i dalje veoma značajna po proizvodnji dunje, a zvanični podaci ukazuju na to da postoji tražnja za ovim voćem, naročito zbog prerade i proizvodnje rakije. U našoj zemlji se dunja trenutno gaji na oko 2.040 hektara, dok je zvanična analiza ukazala i na veoma niske prosečne prinose po hektaru u poređenju sa potencijalom intenzivne proizvodnje, što znači da prostor za unapređenje postoji. Zato dunja može da bude zanimljiva onome ko ne razmišlja samo o prodaji svežeg ploda, već i o preradi, jer kilogram kvalitetnog voća može da dobije dodatnu vrednost tek kada od njega nastane proizvod koji se prodaje skuplje.
Ipak, ostaje veliki paradoks što voće koje su naše bake držale na ormaru danas polako postaje egzotika mlađim generacijama. Dunja sazreva u oktobru, koristi se kao stono voće, ali i za sokove, kompote, slatko i druge prerađevine, a posebno je poznata kao sirovina za rakiju. Dakle, nije problem u tome što dunja „nema tržište“, već u tome što je nema u izobilju kao jabuke ili šljive. Za nekoga ko ima odgovarajuće zemljište i spreman je da čeka da zasad uđe u pun rod, ta činjenica može da bude veoma zanimljiva poslovna računica.
Najskuplji kilogram nije isto što i najveća zarada
Kada se sve sabere, kvalitetno stono grožđe je među jesenjim vrstama voća koje mogu da dostignu veoma visoku cenu po kilogramu, posebno kada se prodaje direktno krajnjem kupcu i kada je kvalitet dobar. Kruška i pojedine sorte jabuka takođe mogu ostvariti solidnu cenu, dok šljiva uglavnom ima nižu cenu po kilogramu, ali može doneti značajan ukupan prihod zbog količine i različitih kanala prodaje.
Za proizvođača je zato mnogo važnija računica „koliko mi ostaje po hektaru“ nego „koliko košta kilogram na pijaci“.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.