Trgovci u Srbiji očajni: Kupci samo uzmu i iznesu ovaj artikal iz radnje! Nema bar-kod ni evidenciju
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborHleb je jedna od retkih namirnica u velikim trgovinskim lancima u Srbiji koja se i dalje u velikoj meri prodaje bez pojedinačnog bar-koda na samom proizvodu, što ga izdvaja od većine robe koja prolazi kroz savremene sisteme evidencije i naplate.
Zbog načina na koji se prodaje i izlaže u prodajnim objektima, ova kategorija proizvoda je među onima kod kojih najčešće dolazi do razlika između preuzete i naplaćene robe. Iako pojedinačni gubici po artiklu nisu veliki, njihov zbir na nivou celog trgovinskog sektora može da predstavlja značajan trošak.
Na samouslužnim kasama morate sami da ga nađete na ekranu
Pekarski proizvodi su specifični jer se svakodnevno prodaju u ogromnim količinama, a istovremeno zahtevaju drugačiji sistem označavanja od većine pakovane robe. Dok se kod proizvoda sa fabričkom ambalažom svaki komad može lako pratiti kroz lanac prodaje, kod hleba je evidencija često zasnovana na vrsti proizvoda, a ne na pojedinačnom artiklu, što povećava mogućnost administrativnih i operativnih odstupanja u procesu prodaje.
Za razliku od većine proizvoda na policama, hleb se u velikom broju marketa zato prodaje bez pojedinačno odštampanog bar-koda na samom proizvodu, zbog čega kupci na samouslužnim kasama najčešće moraju sami da pronađu odgovarajući artikal na ekranu i unesu ga u račun. Takav sistem funkcioniše relativno jednostavno kada je promet mali, ali kada dođe do velikih gužvi, povećava se mogućnost greške ili preskakanja artikla. Mnoge kupce najčešće mrzi da jure artikal po ekranu pa ga u žurbi i nedostatku strpljenja samo preskoče i ne prijave.
Zaposleni u maloprodaji navode da se u praksi dešava da pojedini kupci hleb jednostavno stave u kesu ili torbu zajedno sa ostatkom kupljenih proizvoda, a da ga pritom ne evidentiraju na samouslužnoj kasi. Nekada je reč o namernom izbegavanju plaćanja, dok se u pojedinim slučajevima radi o zaboravnosti ili nepažnji tokom procesa kupovine. Bez obzira na razlog, rezultat je isti – proizvod napušta prodavnicu bez evidentirane naplate, a kupci sa "ušteđenim" novcem, obično u iznosu 100-200 dinara.
Tehnologija koja može da prepozna neprijavljene proizvode
U velikim trgovinskim lancima upravo su samouslužne kase mesto na kojem se ovakve situacije najčešće registruju, jer kod klasičnih kasa zaposleni direktno kontrolišu svaki proizvod koji prolazi kroz naplatu. Kada kupac sam obavlja čitav proces, odgovornost za pravilno evidentiranje robe prelazi na njega, što je jedan od razloga zbog kojeg trgovci kontinuirano unapređuju sisteme kontrole i nadzora u prodajnim objektima.
Stručnjaci za maloprodaju objašnjavaju da hleb nije jedina roba koja može da predstavlja problem, ali da se izdvaja zbog svoje svakodnevne zastupljenosti i činjenice da ga kupuje veliki broj ljudi. Za razliku od pakovanih proizvoda sa jasno istaknutim bar-kodom, hleb se često nalazi u otvorenim korpama ili policama iz kojih ga kupci sami uzimaju i pakuju u kese.
Trgovinski lanci poslednjih godina ulažu značajna sredstva u tehnologiju koja može da prepozna neprijavljene proizvode na samouslužnim kasama, uključujući sisteme za proveru težine artikala i video-nadzor potpomognut softverskim analizama, a cilj ovih sistema nije samo sprečavanje krađa, već i smanjenje broja slučajnih grešaka koje nastaju tokom kupovine.
Samouslužne kase se sve više koriste
Kupci, sa druge strane, navode da im samouslužne kase štede vreme i omogućavaju veću fleksibilnost tokom kupovine, naročito kada imaju mali broj artikala. Međutim, upravo brzina procesa može dovesti do toga da pojedini proizvodi ostanu neevidentirani, posebno oni koji nemaju jasno vidljiv kod za skeniranje. Hleb se zbog toga često navodi kao primer artikla koji zahteva dodatnu pažnju tokom naplate.
Pojedini trgovci već eksperimentišu sa novim rešenjima koja uključuju označavanje pekarskih proizvoda nalepnicama ili pojednostavljivanje pretrage artikala na ekranima samouslužnih kasa jer ideja je da se smanji mogućnost greške i ubrza identifikacija proizvoda, ali za krađu još nisu našli rešenje.
Poslednjih godina u maloprodaji u Srbiji se generalno primećuje rast tzv. “retail shrinkage”, odnosno ukupnih gubitaka robe koji uključuju krađe, greške u evidenciji i operativne propuste, a trgovci navode da je deo tog trenda vezan i za promenu navika kupaca i veći promet u velikim prodavnicama.
U praksi, to znači da se više pažnje posvećuje kontroli robe nego ranije, jer trgovinski lanci beleže veći pritisak na marže i sve veći trošak poslovanja, pa i male razlike u inventaru postaju važna stavka u bilansu. Zbog toga se pojačava nadzor, uvode dodatne kontrole i ulaže u tehnologiju za praćenje robe, jer je cilj da se gubici svedu na minimum u uslovima kada je konkurencija u maloprodaji sve jača i kada se profit sve teže čuva.