Hiljade stranih radnika bez prihoda tumaraju Dubaijem, turista nema: "Gubimo 540 miliona evra dnevno!"
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborRat koji je izbio nakon napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Islamsku Republiku Iran destabilizovao je Bliski istok, što se jasno oslikava u Dubaiju, regionalnom ekonomskom i turističkom centru Ujedinjenih Arapskih Emirata. Grad koji je ove godine planirao da ugosti rekordnih 20 miliona posetilaca suočava se sa masovnim odlaskom stranaca i naglim prekidom svih ekonomskih aktivnosti.
Prema tvrdnjama novinara Dejli mejla (Daily Mail) koji je posetio grad, Dubai se trenutno nalazi u stanju potpune paralize. Status grada kao potencijalne mete iranskih projektila i bespilotnih letelica preplašio je strane turiste i poslovne ljude, što prema medijskim procenama lokalnu ekonomiju košta do 540 miliona evra dnevno. Aerodrom u Dubaiju, koji je do marta bio najprometnije svetsko čvorište za međunarodne dolaske, sada beleži tek minimalan deo uobičajenog saobraćaja.
Prazni hoteli i masovna otpuštanja
Dejli mejl navodi da su luksuzni rizorti, plažni klubovi i restorani gotovo potpuno prazni, a znatan broj hotela je već zatvorio vrata. Samo u protekloj nedelji sedam hotela sa pet zvezdica objavilo je prestanak rada, što je rezultiralo masovnim otpuštanjima ili slanjem osoblja na neplaćeno odsustvo.
Reporter Dejli mejla navodi da su strani posetioci postali retkost u turističkim zonama. Napominje da preostali otvoreni hoteli funkcionišu sa minimalnim brojem zaposlenih koji često obavljaju više različitih poslova istovremeno.
Iako su ekonomske posledice očigledne, vlasti u Dubaiju i uprave velikih kompanija izbegavaju direktno povezivanje krize sa ratom. Dejli mejl ističe da se umesto stvarnih razloga koriste eufemizmi o renoviranju i nadogradnji objekata. Dok neki hoteli najavljuju ponovno otvaranje u septembru, reporter sugeriše da je sasvim neizvesno da li će mnogi od njih ikada više nastaviti sa poslovanjem.
Kulturni i istorijski centar grada potpuno su prazni, a turističke atrakcije zatvorene. Novinar navodi utiske malobrojnih preostalih trgovaca koji situaciju opisuju kao kritičnu i ističu da je promet na istorijski najnižim nivoima. Trenutni izvor prihoda za retke otvorene objekte su isključivo lokalni stanovnici koji koriste drastičan pad cena smeštaja i ugostiteljskih usluga za kratke vikend-boravke.
Egzodus radne snage
Humanitarnu cenu rata najteže plaćaju milioni radnika migranata, koji prema procenama čine između 80 i 90 odsto stanovništva Dubaija. Dok su imućni strani državljani i influenseri napustili Ujedinjene Arapske Emirate odmah po izbijanju sukoba, radnici iz Indije, Pakistana, Bangladeša i sa Filipina ostali su zarobljeni u radničkim kampovima bez prihoda i realne mogućnosti odlaska.
O razmerama egzodusa radne snage najbolje govore podaci o vazdušnom saobraćaju. Prema navodima Dejli mejla, iz Dubaija trenutno polaze četiri redovna leta za Filipine dnevno, dok dodatni repatrijacioni letovi svakog dana vraćaju oko stotinu ljudi u njihove domovine. Ipak, mnogi ne mogu da priušte kartu koja košta oko 110 evra niti imaju zagarantovan posao nakon povratka, što ih ostavlja u bezizlaznom položaju.
Reporter Dejli mejla posetio je četvrt Sonapur, jedan od ključnih smeštajnih centara za radnu snagu, gde desetine hiljada muškaraca borave u oronulim i prenatrpanim spavaonicama. Gubitak posla u Dubaiju izazvao je lančanu reakciju siromaštva u njihovim matičnim zemljama, jer su brojne porodice direktno zavisile od novca koji su im radnici slali.
Organizacija Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) upozorila je da su upravo ovi radnici najizloženiji fizičkim opasnostima sukoba. Podaci koje prenosi Dejli mejl to i potvrđuju – od 12 osoba poginulih u dosadašnjoj eskalaciji, njih 11 bili su strani radnici. Majkl Pejdž (Michael Page), zamenik direktora Hjuman rajts voča za Bliski istok, ističe da je rat razotkrio sve manjkavosti sistema kafala, koji radnike vezuje za poslodavce i ostavlja ih sa minimalnom socijalnom zaštitom i bez prava na odlučivanje o sopstvenoj bezbednosti.
Cenzura ratnih dešavanja
Paralelno sa ekonomskim i humanitarnim slomom, vlasti u Dubaiju sprovode strogu kontrolu informacija o posledicama rata. Prema navodima Dejli mejla, uvedena je zvanična zabrana snimanja, objavljivanja ili širenja bilo kakvih vizuelnih prikaza štete nastale iranskim napadima, koji su usledili jer su Emirati ključan saveznik SAD i domaćin za oko 5.000 pripadnika vojnog osoblja u vazduhoplovnoj bazi Al Dafra u blizini Abu Dabija. Kazne za kršenje ovih odredbi su rigorozne i uključuju minimalno godinu dana zatvora i novčane kazne koje premašuju 24.000 evra. Medijski izveštaji sugerišu da je zbog nepoštovanja ovih zabrana već privedeno više stotina ljudi.
Strah od državnog nadzora duboko je prožeo svakodnevicu svih stanovnika, a posebno radnika migranata. U radničkim kampovima poput Sonapura vlada uverenje da se prati svaka digitalna komunikacija, zbog čega se radnici ustručavaju da spominju ratna dešavanja čak i u privatnim WhatsApp porukama. Sagovornici Dejli mejla, koji su pristali da govore isključivo uz zagarantovanu anonimnost, priznaju da se više plaše reakcije lokalnih službi bezbednosti nego samih projektila.
Ova atmosfera cenzure proširila se i na poslovni sektor. Vlasnici prodavnica, ugostitelji i uprave hotela sistematski izbegavaju da priznaju dubinu krize, strahujući od odmazde vlasti ili trajnog narušavanja ugleda grada. Dejli mejl ističe da zvanična retorika o stabilnosti i bezbednosti Dubaija potpuno odudara od stvarnosti na terenu, gde se tragovi rata i ekonomskog zastoja pokušavaju sakriti iza eufemizama i zatvorenih vrata. Reporter zaključuje da je u takvim okolnostima jedina nada za oporavak turizma i ekonomije ishod mirovnih pregovora između SAD i Irana.
Biznis Kurir/Jutarnji