Mirjanu pitali pomažu li joj deca sada kada je u penziji? Odgovor je vrlo tužan: "Ne znaju ni da li sam živa“
Prosečna penzija isplaćena u decembru u Hrvatskoj iznosila je 611 evra za oko 1,2 miliona korisnika. Povećana je za 16 evra nakon što je Zavod za penzijsko osiguranje naknadno u prosek penzionerskih primanja za decembar uračunao i isplaćeni godišnji dodatak, koji je pritom prikazan na mesečnom nivou, iako je isplaćen u celosti.
Ipak, detaljna struktura penzija pokazuje da veliki broj penzionera ne prima taj prosek. Od ukupno 1.132.070 korisnika, najmanje 660.134 penzionera prima penziju manju od 611 evra, odnosno do 600 evra mesečno. Reč je o zbiru svih onih čija se primanja nalaze u razredima do 600 evra, a u taj broj ne ulaze ni svi oni koji su u razredu od 600 do 670 evra, među kojima deo takođe prima manje od 611 evra.
Skoro 70.000 penzionera prima penziju do 70 evra
Tako u Hrvatskoj 68.318 penzionera prima do 70 evra penzije, a dodatnih 43.623 prima između 70 i 140 evra. U rasponu od 140 do 200 evra nalazi se 34.346 korisnika, dok 60.197 penzionera prima između 200 i 270 evra. Penziju od 270 do 340 evra prima 67.826 ljudi, a između 340 i 400 evra njih 72.363. U rasponu od 400 do 470 evra penziju prima 107.311 korisnika, a između 470 i 540 evra 121.498 penzionera. U razredu od 540 do 600 evra nalazi se još 84.652 korisnika. Penziju veću od 1.500 evra prima 16.883 penzionera.
Ove brojke jasno pokazuju da veliki deo penzionera živi sa primanjima nižim od proseka. Ranija istraživanja su pokazala da upravo penzioneri spadaju među najizloženije grupe riziku od siromaštva, sa procentima znatno iznad državnog proseka, često prelazeći 30%. Mnogima od njih potrebna je pomoć jer ne mogu sami da podmire svoje troškove.
Na Fejsbuk stranici portala Dnevno sproveli smo anketu u kojoj smo penzionere pitali da li im deca pomažu sa troškovima života, a mnogi su odgovorili da bi bez dece teško preživeli mesec.
Terezika kaže da joj deca pomažu i više nego što bi trebalo, iako bi mogli da žive i skromnije, te dodaje da je zahvalna na dobroj deci, snaji, zetovima i unucima. Jadranka je napisala da deca nemaju ni za sebe, te da bi pomoć trebalo da dolazi od sistema, jer su penzioneri pošteno radili i zaradili svoje penzije.
"Nemaju ni deca dovoljno za sebe jer imaju svoju decu. Mnogo nas ima koji moramo da izdržavamo svoju decu. Završili su fakultet i nemaju tu sreću da rade. Naprotiv, još ih ucenjuju. Ono, ah, ovi sa fakultetom. Rado bi radili, ali nemaju gde, osim u pekari. Nisu svi za to“, napisala nam je Dušanka.
Doplaćuju dom
"Pomoć roditelji uglavnom ne traže, najčešće im doplaćuju domove za stare jer su strašno poskupeli, posebno za nepokretne. To je strašno“, napisao nam je Vlado.
Zdenka kaže da njoj finansijska pomoć od dece nije potrebna jer ima solidnu penziju nakon 40 godina radnog staža i nešto od supruga, tako da može i nešto da uštedi.
"Ja sam svojoj majci, dok je bila živa, plaćala račune i hranu. Ona je svoju malu penziju imala za džeparac“, otkrila nam je Lina.
"Ako se bude čekala pomoć dece, mnogi će roditelji, kada ostare, umreti od gladi. Nisu to više ona deca kakvi smo mi bili prema svojim roditeljima“, piše Marija.
"Ne znaju ni da li sam živa“, kaže Mirjana.
Dužnost i zahvalnost
"Pomažu deca roditeljima i roditelji deci koliko se može. Niti su penzije visoke, niti su plate. Troškovi života veliki su i jednima i drugima“, navodi Martina. Mare piše da deca stalno pomažu: „Pošalju upute za preglede, odvezu roditelje kod lekara, u kući pomognu kada je potrebno i tako će do smrti roditelja. Ako imaju poštovanje prema roditelju, to im je dužnost i zahvalnost.“
Slično nam je napisala i Branka: „Deca pomažu i to je lepo od njih, mada pomaganje isključivo zavisi od toga kakvi su odnosi u porodici. Na kraju krajeva, porodica je stub našeg društva i porodične odnose treba negovati i ceniti.“
"Pomažu nam u zbrinjavanju bake, koja je u domu za stare i ima 94 godine. Dom je veoma skup, tako da ja ne mogu od svoje penzije, nažalost, da platim dom. Jadno i tužno, umesto da ja njima finansijski pomažem, oni pomažu meni. Ali im zato, koliko god mogu, pomognem da pričuvam unuče kada im zatreba i skuvam, jer ne živimo u istom gradu“, piše Sandra.
"Zar nije sramotno da deca moraju da pomažu roditeljima? Tolike godine radili za mizernu penziju. Deca imaju svoju porodicu i svoje kredite, školuju decu, davanja su velika. Hvala Bogu pa nema potrebe, ali penzije su sramotno male“, zaključuje Katica.
Kurir Biznis/Dnevno.hr