InfoBiz

Programiranje sa četiri godine? Moguće je, ali izgleda potpuno drugačije nego što zamišljamo

Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor
Shutterstock Propuštamo veliku priliku da unapredimo zdravlje mladih, a posledice će biti teško nadoknaditi
Deca danas gotovo od najranijeg uzrasta odrastaju uz telefone, tablete, aplikacije i različite pametne uređaje.
  • Deca već sa tri i po ili četiri godine mogu da uđu u osnove programiranja, ali kroz igru, kockice, zadatke i edukativne robote, ne kroz pisanje koda.
  • Cilj nije učenje programskih jezika, već razvoj logike, koncentracije, strpljenja i sposobnosti da dete samo pronađe rešenje.
  • Telefon i tablet ne znače i digitalnu pismenost, a veštačku inteligenciju deci treba predstaviti kao pomoćnika, uz naglasak da nije nepogrešiva.

I dok se često kaže da su nove generacije digitalno naprednije, činjenica da dete ume da koristi telefon ne znači nužno i da razume kako tehnologija zapravo funkcioniše.

Zato se sve češće postavlja pitanje koliko rano dete može da napravi prve korake u svetu programiranja.

Odgovor bi mnoge roditelje mogao da iznenadi. Već sa tri i po ili četiri godine dete može da se upozna sa osnovama programiranja, ali ne tako što će sedeti ispred računara i pisati kodove. U tom uzrastu sve se odvija kroz igru, pokret, LEGO kockice, različite zadatke i rad sa edukativnim robotima.

Mina Ignjatović, koja se bavi edukacijom dece u oblasti robotike i programiranja, objašnjava da cilj u najranijem uzrastu nije učenje programskih jezika, već razvijanje logike i načina razmišljanja koji će detetu koristiti i van sveta tehnologije.

- Kroz ovakve aktivnosti dete uči da prati redosled koraka, povezuje uzrok i posledicu i razume da svaka njegova odluka dovodi do određenog rezultata. Posebno je važno ono što se dešava kada zadatak ne uspe iz prvog pokušaja. Umesto da odmah dobije gotovo rešenje, dete pokušava da otkrije gde je pogrešilo, menja postupak i pokušava ponovo. Na taj način razvija koncentraciju, strpljenje, kreativnost i sposobnost samostalnog rešavanja problema - kaže naša sagovornica.

Telefon u rukama ne znači i digitalnu pismenost

Jedna od čestih zabluda jeste da su današnja deca automatski tehnološki naprednija zato što se odlično snalaze sa telefonima i tabletima. Međutim, postoji velika razlika između gledanja sadržaja na ekranu i korišćenja tehnologije za istraživanje, stvaranje i rešavanje problema.

Zato nije važno samo koliko vremena dete provodi uz tehnologiju, već i na koji način je koristi. Ideja nije da se tehnologija potpuno ukloni iz života najmlađih, već da nauče da je koriste kao alat.

Kako deci približiti veštačku inteligenciju?

Sa sve većom prisutnošću veštačke inteligencije javlja se još jedno pitanje koje zanima roditelje. Kada je pravi trenutak da se deca upoznaju sa AI alatima i kako im objasniti šta oni zapravo rade?

Foto: Privatna arhiva

Mina Ignjatović ističe da se i ovako složene teme mogu prilagoditi uzrastu deteta.

- Najmlađima se veštačka inteligencija može predstaviti kao digitalni pomoćnik koji može da ponudi odgovor ili pomogne u stvaranju nečeg novog, ali je važno da dete od početka zna da tehnologija nije nepogrešiva. Veštačka inteligencija ne bi trebalo da razmišlja umesto deteta. Dete i dalje treba da postavlja pitanja, razmišlja o odgovorima i samostalno dolazi do zaključaka - dodaje Mina Ignjatović.

Zbog toga prvi susret sa programiranjem uopšte ne mora da izgleda kao programiranje. Može da počne običnom igrom, slaganjem kockica, zadatkom koji treba rešiti ili robotom koji treba dovesti do cilja.

Suština nije da dete sa četiri godine nauči da piše kod. Mnogo je važnije da nauči da razmišlja, istražuje, pogreši, pokuša ponovo i na kraju samo pronađe rešenje.

Biznis Kurir