Srbin u Dubaiju zapošljava svetske stručnjake: Počeo kao asistent, danas vodi ceo holding - Uroš otkriva kako se od zaposlenog postaje osnivač velike kompanije
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor- Kaže da mu je važniji poverenje klijenata od brzog rasta, pa odbija poslove koje ne može kvalitetno da isporuči i ne juri samo broj leadova.
- U selekciji i vođenju tima traži odgovornost, samostalnost i ljude koji rešavaju probleme, a ne prebacuju krivicu.
U svetu digitalnog marketinga, gde se trendovi menjaju preko noći, a strategije često svode na generičke kalupe, priča Uroša Rajkovića izdvaja se po potpuno drugačijoj putanji. Njegov uspeh nije počeo sa višemilionskim investicijama niti sa moćnim kontaktima, već sa pozicije izvršnog asistenta. Danas je on CEO rastućeg holdinga Brandcraft, koji pod jednim krovom okuplja specijalizovane agencije za Facebook, TikTok, LinkedIn autrič i email marketing, a njegova filozofija liderstva i poslovnog rasta privlači sve veću pažnju.
Uroševa karijera nije skok preko noći, već rezultat radoznalosti i sposobnosti da posmatra sisteme iznutra. Upravo mu je uloga asistenta omogućila da sagleda širu sliku poslovanja, uoči gde komunikacija puca i kako se donose ili izbegavaju ključne odluke pre nego što je i sam preuzeo kormilo.
- Mislim da je najveća greška bila to što se odgovornost često vezivala za funkciju, a ne za rezultat - priseća se Uroš svojih početaka.
- Kada si assistant, veoma brzo vidiš gde sistem puca, jer si često dovoljno blizu svakom delu kompanije, a dovoljno daleko od hijerarhije da vidiš stvari bez mnogo filtera. Primećivao sam da se problemi često prebacuju sa jednog čoveka na drugog umesto da neko kaže: "Ovo je moj problem i ja ću ga rešiti." To je nešto što danas ne dozvoljavam u Brandcraftu. Ne očekujem da ljudi nikada ne pogreše. To je nemoguće. Očekujem da preuzmu odgovornost, da ne traže izgovore i da dođu sa predlogom rešenja. Meni je mnogo vredniji čovek koji mi kaže: "Pogrešio sam. Evo zašto i evo šta ću uraditi da se ne ponovi", nego neko ko mi deset minuta objašnjava zašto je za njegov problem kriv neko drugi - kaže za Biznis Kurir.
Pouzdanost ispred rasta po svaku cenu
Sa jasnom vizijom da stvori sistem koji isporučuje stvarne rezultate umesto kratkoročnih metrika, Uroš je osnovao Brandcraft. Njegov cilj nikada nije bio da izgradi najveću agenciju na tržištu, već onu u koju klijenti imaju najviše poverenja. Odbijanje profita zarad očuvanja kvaliteta je, kako priznaje, jedna od najtežih, ali najvažnijih lekcija u biznisu.
- To nije samo lepa rečenica za intervju. To je način na koji pokušavam da vodim kompaniju - objašnjava on.
Za Uroša pouzdanost znači da klijent zna šta može da očekuje od kompanije, i da ono što mu je potrebno dobije konzistentno, ne samo kada stvari idu dobro.
- Da li sam odbio klijenta? Jesam. I mislim da je to jedna od najtežih odluka za bilo kog vlasnika biznisa, posebno kada vidiš novac koji možeš da uzmeš. Ali ako znaš da bi novi klijent značio da postojeći klijenti dobiju manje pažnje, da tim bude preopterećen ili da prihvatimo posao koji realno ne možemo kvalitetno da isporučimo, onda tih nekoliko hiljada dolara više mesečno nije stvarna vrednost. Najskuplji klijent je onaj zbog kog izgubiš poverenje pet klijenata koje već imaš. Zato radije rastem malo sporije nego da obećam više nego što mogu da isporučim.
Taj fokus na dugoročnu održivost preslikava se i na način na koji Brandcraft pristupa strategijama u marketingu. U eri kada se svi hvale "data-driven" kampanjama, Uroš upozorava na slepo jurenje brojki koje lepo izgledaju na papiru, ali ne donose profit. Kada smo ga pitali šta klijenti danas najviše precenjuju, bio je jasan:
- Mislim da je to sam broj leadova. Možeš da kažeš da si generisao 500, 1.000 ili 5.000 leadova i da zvuči impresivno. Ali šta se desilo nakon toga? Koliko njih je bilo relevantno? Koliko je razgovaralo sa prodajom? Koliko je postalo klijent? Kolika je bila vrednost tih klijenata? I što je najvažnije - da li je taj sistem održiv? Marketing može veoma lako da postane igra velikih brojeva u kojoj svi slave aktivnost, a niko ne proverava poslovni rezultat. Mene mnogo više zanima šta se dogodilo sa poslednjim dolarom uloženim u marketing nego koliko smo aktivnosti napravili da bismo došli do tog rezultata. Data-driven ne znači imati što više podataka. Znači znati koje podatke treba ignorisati.
Ljudi kao temelj holdinga
Uspeh Brandcrafta, koji danas broji tim od 32 stručnjaka, ne leži samo u taktikama, već u pažljivo građenoj kulturi. Uroševa filozofija je jednostavna, agencija ne prodaje usluge, već rešava probleme klijenata. Da bi se to postiglo, potrebni su ljudi koji ne čekaju da im se diktira svaki sledeći korak.
- Ne pitam kandidata direktno: "Da li si odgovoran?" Naravno da će reći da jeste - otkriva Uroš svoj proces selekcije.
- Više me zanimaju konkretne situacije. Pitam ga, na primer: "Ispričaj mi o nečemu što si uradio loše i šta si nakon toga promenio." Tu vrlo brzo vidiš razliku. Ako osoba kaže da nikada nije imala ozbiljan problem ili da je za svaki neuspeh bio kriv neko drugi, to mi mnogo govori. Kod kreativnosti je slično. Ne zanima me da li neko koristi reč "kreativan" u svom CV-ju. Dajem mu problem i gledam kako razmišlja. Ne tražim nužno prvi tačan odgovor. Gledam da li postavlja prava pitanja, da li ume da sagleda problem iz drugog ugla i da li može da objasni zašto je izabrao određeno rešenje. Na kraju, meni su najvažniji ljudi koji ne čekaju da im neko kaže svaki sledeći korak.
Da bi toliki broj ljudi svakodnevno funkcionisao usklađeno, procesi moraju biti besprekorni, a za Brandcraft, centralni nervni sistem je platforma Slack, jer, kako Uroš ističe, "bez dobrog sistema komunikacije, vrlo brzo nastane haos."
Najveća iluzija modernog preduzetništva
Pored vođenja kompanije, Uroševa velika strast je rad sa mladima i mentorstvo. Kao osnivač omladinske preduzetničke konferencije Biznish, on aktivno pomaže novim generacijama da izbegnu greške koje je on morao da uči na teži način. Ipak, današnji mladi suočavaju se sa specifičnim pritiskom. Na pitanje šta je najveća greška mladih preduzetnika danas, Uroš kaže:
- Da biznis treba da izgleda uspešno pre nego što zaista postane uspešan. Društvene mreže su napravile jednu veoma opasnu konfuziju. Ljudi gledaju nekoga ko ima lep LinkedIn profil, kancelariju, automobile, putovanja, klijente i desetine hiljada pratilaca i misle da vide rezultat. Ne vide godine rada pre toga. Ne vide neuspele ponude. Ne vide odbijanja. Ne vide mesece kada nema dovoljno novca. Ne vide pogrešne ljude koje si zaposlio. Ne vide klijente koje si izgubio.
Mladi preduzetnik mora mnogo više da se fokusira na učenje kako da napravi nešto što ljudi stvarno žele da plate, nego na to kako da izgleda kao neko ko je već uspeo, kaže Uroš.
- Biznis nije Instagram profil. Na kraju dana, tržište ne zanima koliko dobro izgledaš. Zanima ga da li rešavaš stvaran problem i da li ljudi imaju dovoljno poverenja u tebe da ti za to plate.
Tu se savršeno nadovezuje i marketinški trend za koji Uroš jedva čeka da izumre, "opsesija viralnošću". On smatra da svaki sadržaj nije napravljen da bude viralan, objašnjavajući da „nekada ti ne treba milion pregleda, treba ti deset pravih ljudi koji razumeju šta radiš, veruju ti i spremni su da rade sa tobom.“ On predviđa da će industrija morati da se pomeri sa golog dobijanja pažnje ka pretvaranju te pažnje u nešto konkretno.
Taj prizemni pristup i konstantna želja za usavršavanjem potiču od najboljeg poslovnog saveta koji je ikada dobio, a koji se i danas trudi da primenjuje: "Ne pokušavaj da budeš najpametniji u prostoriji. Budi onaj koji najviše uči."
- To me je dosta promenilo, ego je veoma skup u biznisu zaključuje Uroš.
Biznis Kurir