U ovoj minijaturnoj kući živeo je ribar od 191 cm: Nije mogao da stoji uspravno, a evo kako je morao da spava
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor- U Konviju se nalazi "Najmanja kuća u Velikoj Britaniji", široka oko 1,8 metara, duboka oko 3 i visoka oko 3 metra.
- Njen poslednji stanovnik bio je ribar Robert Džouns, visok 191 centimetar, koji nije mogao normalno da stoji uspravno.
- Kuća je danas zaštićeni objekat baštine i sezonski je otvorena za posetioce.
Na prvi pogled izgleda kao da je reč o neobičnoj crvenoj fasadi stisnutoj između većih kuća. Tek kada stanete pred njena vrata, postaje jasno da se iza njih zaista nalazi cela kuća - i to jedna od najneobičnijih priča u Velikoj Britaniji.
Na obali srednjovekovnog velškog grada Konvija, uz samu gradsku luku, nalazi se "Najmanja kuća u Velikoj Britaniji". Jarko crvena kućica smeštena je na kraju niza kuća u ulici Lower Gate Street, naslonjena uz istorijske gradske zidine, a njene dimenzije danas zvuče gotovo neverovatno: široka je svega 1,8 metara, duboka približno 3 metra, a visoka oko 3 metra.
Drugim rečima, reč je o kući širokoj tek koliko prosečan veći krevet. Ipak, u tom minijaturnom prostoru nekada se zaista živelo. Kuća ima dva sprata, ali unutrašnjost je toliko skučena da je teško zamisliti svakodnevni život u njoj.
Život ribara od 191 cm
U prizemlju je bilo dovoljno mesta za osnovne životne potrebe - jednostavan krevet, kamin i prostor za ugalj, dok se do gornje prostorije, koja je služila kao spavaća soba, dolazilo merdevinama. Zvanični turistički izvori navode da je kuća bila naseljena sve do maja 1900. godine.
Najpoznatiji stanovnik ove malene kuće bio je lokalni ribar Robert Džouns, čovek visok 191 centimetar. Paradoks njegove životne situacije teško je nadmašiti: čovek koji je bio viši od širine kuće živeo je u prostoru u kojem nije mogao normalno da stoji uspravno!
Upravo je Robert Džouns postao neodvojiv deo legende o najmanjoj britanskoj kući. Prema turističkim i istorijskim izvorima, bio je njen poslednji stanovnik pre nego što je lokalna vlast krajem 19. veka, odnosno 1900. godine, procenila da objekat više nije pogodan za stanovanje.
Time je završena njena funkcija doma, ali ne i njena priča. Naprotiv, upravo nakon toga kućica je postala lokalna znamenitost.
Njena istorija, međutim, nije sasvim jasna kada je reč o preciznom datumu izgradnje. Neki izvori navode da je kuća podignuta još u 16. veku, dok velška nacionalna evidencija baštine Coflein navodi da je, prema arhitektonskim podacima, verovatno nastala krajem 18. ili početkom 19. veka.
Zvanični opis takođe je prikazuje kao malu dvospratnu kuću sa kamenim zidovima, sagrađenu uz gradske zidine i uklopljenu u veoma uzak prostor između postojećih kuća.
Sigurno je, međutim, da je kuća decenijama bila stvarni dom, a ne turistička atrakcija osmišljena da impresionira posetioce. Sačuvani istorijski dokumenti dodatno potvrđuju koliko je prostor bio mali.
Različito merenje kroz istoriju
Britanski Nacionalni arhiv čuva fotografiju kuće iz 1908. godine, na kojoj je zabeleženo da joj je pročelje bilo široko 183 centimetra, dok je dubina tada navedena kao 254 centimetra. Današnji turistički izvori uglavnom navode nešto drugačije ukupne mere: oko 180 centimetara širine i 300 centimetara dubine, što može biti rezultat različitih metoda merenja kroz istoriju.
U svakom slučaju, površina prizemlja bila je manja od površine mnogih današnjih kupatila. Danas je teško zamisliti da bi takav prostor mogao da zadovolji i najosnovnije savremene standarde stanovanja.
Međutim, u vreme kada je kuća bila naseljena, njena funkcionalnost procenjivana je prema drugačijim kriterijumima. Mali prostor imao je sve što je bilo neophodno za život, a stanari su se jednostavno prilagođavali njegovim ograničenjima.
Kuća je danas zaštićeni objekat baštine, a velška služba za zaštitu istorijske baštine, vodi je kao građevinu Grade II, što znači da je zvanično prepoznata kao objekat posebne istorijske i arhitektonske vrednosti. Na spisak zaštićenih građevina upisana je 6. maja 1970. godine.
Uprkos tome što je doslovno manja od mnogih modernih studio-apartmana, kuća je postala jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Konvija. Njena jarko crvena boja čini je gotovo nemogućom za prevideti, posebno zato što se nalazi uz istorijsku luku i u neposrednoj blizini impresivnih gradskih zidina.
Velška turistička organizacija Visit Wales navodi da do gornje spavaće prostorije vode merdevine, a upravo taj detalj najbolje pokazuje koliko je prostor bio daleko od onoga što danas smatramo normalnim stanovanjem.
Ipak, ono što je danas turistička zanimljivost nekada je bilo nečiji svakodnevni život. U kući se spavalo, grejalo uz vatru, jelo i živelo. Robert Džouns vraćao se nakon ribarenja u dom u kojem nije mogao normalno da ispravi leđa.
Kućica je danas sezonski otvorena za posetioce, koji mogu barem nakratko da iskuse kako je izgledalo živeti u prostoru u kojem se gotovo svaki pokret morao pažljivo planirati.
Biznis Kurir/Jutarnji.hr